Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/6976

6976 SLOBODNA VOLJA ISKLJUCUJE DOKAZ VJERE....

25.studenoga.1957: Knjiga 74

Nitko ne može biti prisiljen vjerovati; posljedicno tome nemoguce je za Božanska otkrovenja [[ (recimo ove Objave) ]] da budu dana na takav nacin da se ona ne mogu dvojbiti. Ali ona mogu biti prepoznata kao Božanska otkrovenja od strane nekoga sa ozbiljnom voljom da razumije, tko prema tome ima jedan sasvim otvorenog-uma stav i ozbiljno ih ispita. Medutim, kada bi ljudima bio dan nepobitan dokaz da im se obratio Bog Osobno, njihove misli i namjere bi ovim dokazom bile odredene.... stoga bi to iskljucilo slobodnu odluku volje koja je, medutim, svrha i cilj života na Zemlji. Bilo bi doista lagano za Boga govoriti ljudima na takav nacin da oni više ne bi bili u stanju dvojbiti Njegovo postojanje, ali u tom slucaju svrha zemaljskog života bi bila promašena, jer deifikacija bica [[ (tj. postajanje djetetom Božjim) ]] je jedan cin slobodne volje, otud slobodna volja mora ostati nepovrediva, a ovo iskljucuje svaki apsolutni dokaz. Medutim, moguce je unatoc tome za svaku osobu priskrbiti njegovo vlastito unutarnje uvjerenje, jer cim je njegova volja odabrala Boga tako što mu svjesno želi pristupiti, Bog Osobno ce mu dati dokaz Njegove Ljubavi, mudrosti i svemoci.... On ce njemu ocitovati Sebe na nacin da on više ne može dvojbiti i sretan je u svezi ovog stecenog shvacanja. Ali milost Božjeg ocitovanja [[ (tj. objavljivanja Njegovog postojanja) ]] je podarena svakoj osobi.... Ipak svaka osoba ju ne vrednuje [[ (procjenjuje) ]] te postiže shvacanje. Samo stvaranje je vec ocitovanje Boga, i ono samo bi vec moglo služiti ljudskom bicu kao živi dokaz, ono bi njega moglo uvjeriti o vjecnom Stvaralackom Duhu Koji Sebe ocituje kroz ovo stvaranje [[ (Rimljanima 1:19, 20) ]]. Ali cak ni stvaranje ne smije biti na-vjeru-prisiljavajuci dokaz.... To je zašto ljudsko bice može takoder pokušati potkrijepiti dokazima pojavak stvaranja na drugaciji nacin.... što ce on zasigurno uciniti po vrlini njegove slobodne volje ako sebe izolira od Boga zbog njegove protivne volje i anti-Božanske prirode. Ova osoba ne može vjerovati buduci on to ne želi. A dati takvoj osobi nepobitan dokaz bi samo prisililo njegovu volju i vjera stecena na taj nacin bi bila potpuno beskorisna.

Razlicita mišljenja ce uvijek postojati u svijetu, to jest, medu ljudima ove Zemlje, buduci nemaju svi ljudi istu volju i svi oni ne vrednuju na isti nacin blagoslove koji teku ka njima. Ali svaki pojedinac prije ili kasnije ima priliku provesti vrijeme ozbiljno promišljajuci o Sili sa Kojom je povezan kroz život-ocuvajuci upliv snage.... On ima priliku izvuci poredenje izmedu sebe i stvari koje je On stvorio.... i izmedu njega i Onog Koji ga je stvorio. On može doci do zakljucka da ‘Bog’ Koji je stvorio sve ne može biti zanijekan i da njegovo vlastito postojanje pruža dokaz o ovom Bogu. Onda ce on biti sposoban graditi na ovoj unutarnjoj uvjerenosti i takoder smatrati Božanska otkrovenja mogucima i naknadno živjeti njegov život u skladu sa ovim otkrovenjima, što ce uvijek rezultirati u njegovom rastuce blistavom shvacanju i prema tome u neospornoj vjeri cak bez dokaza. Ljudska volja ne smije biti narušena ako ce njegov napredak na Zemlji biti uspješan, tako da ce on deificirati sebe i biti sposoban napustiti ovu Zemlju kao slobodno bice puno snage i svjetla. Medutim, volja treba biti stimulirana kako bi bila preusmjerena u ispravnom pravcu.... A ovo se dogada kroz blagoslove.... kroz sudbonosne dogadaje, kroz specificne doživljaje, tako što se ureduje susret ljudi sa drugacijim smjerom razmišljanja.... i s vremena na vrijeme sa dostavom Božanskih otkrovenja. I ako se ljudsko bice otvoreno ne opire ovim blagoslovima oni mogu imati pozitivne ucinke, i postoji mogucnost za promjenu volje u ljudskom bicu, da on nece odbaciti sve što mu je ranije izgledalo nevjerojatno, da ce on razmisliti u svezi toga.... ako je dobre volje.... da njegove misli mogu biti vodene ispravno bez prisile. Ljudsko bice jedino treba shvatiti da je on slab i malen i nesposoban dokuciti sve jedino sa njegovim razumom. Osjecaj njegove vlastite slabosti i nedostatka znanja ga može nagnati spram Sile koju on više ne može zanijekati kako je iznad njega. Ali svatko tko smatra sebe upucenim, tko precjenjuje njegov razum, nece nikada doci do Istine i mudrosti, jer on sebe ne otvara za Silu Koja bi ga željela prožeti buduci on sebe izolira od Nje. Ljudsko bice mora sebe podrediti ovoj Sili njegovom vlastitom slobodnom voljom, jedino onda ce on shvatiti odnos kojeg ima sa ovom Silom i on ce znati što on jest, što je bio i što treba iznova postati.

AMEN

Translated by Lorens Novosel