Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/5760

5760 SLABITI UNUTARNJI GLAS ODUPIRANJEM DUHU....

3.rujna.1953: Knjiga 63

Vi se ne bi trebali odupirati duhu ako on sebe želi izraziti.... a on vam želi govoriti ako ste iznutra nagnani/potaknuti imati/podržavati duhovne misli, ako vaše misli sebe nastavljaju okupirati sa onim što se ne tiče vašeg tijela nego duše.... ako morate razmišljati o smrti, o nastavku života nakon smrti, o Bogu, o vašoj odgovornosti prema Njemu, o vašim vlastitim nedostacima, o greškama i slabostima, koje vi sami doživljavate kao takve i koje vam uzrokuju da se iznutra osjećate nezadovoljni i tjeskobni. Sve ove su izražaji duha u vama koji bi želio da se njegov glas čuje, koji zahtjeva vašu pažnju što se tiče svih ovih stvari, budući su one jedine od važnosti za vječnost.... Sve ove misli se ne bave zemaljskim svijetom nego upućuju na duhovno kraljevstvo, i na te misli treba obratiti pažnju, jer one se ne pojavljuju u ljudskom biću bez razloga. One su blage opomene i upozorenja, to je unutarnji glas kojeg čovjek jedino ne prepoznaje kao glas i koji mu govori isto, da se čovjek treba kritički ispitati [[ili 'dobrano zamisliti']] i ne živjeti ravnodušno, da on ne bi trebao živjeti samo zemaljski život pošto on na taj način uzrokuje neopisivu štetu svojoj duši. Koritelj unutar osobe neće šutjeti ali će jako često on biti ignoriran, jer glas koji dolazi izvani je glasniji i potiskuje/potapa unutarnji glas ako je čovjek previše svjetovno orijentiran. Onda će on postati neosjetljiv na nježan glas koji zvuči u njemu, on će jedino imati oči i uši za svijet i biti će u velikoj opasnosti u potpunosti izgubiti sposobnost čuti ovaj glas.... gubeći na taj način svu vjeru i nesposoban više kontemplirati duhovne misli.

Svaki čovjek, čak svjetovan čovjek usljed života, ima trenutke spokojnosti kada sebe može kritički sagledati ako to želi.... Svaki će čovjek povremeno biti povučen u razgovore koji se odnose na duhovne probleme; u svakom čovjeku duh, koji je dio Boga, pokušava sebe izraziti.... Jer Bog dodiruje sve ljude, i On to čini opet i iznova, pošto ih želi odvratiti od čisto zemaljskih stvari prema duhovnima. Pa ipak svatko tko se odupire duhu, tko tjera sve misli, tko ostaje neprijemčiv za sve unutarnje instrukcije, spriječava djelovanje unutarnjeg duha na svoju vlastitu pogibelj. Jer on gubi sav kontakt sa Božanskim, on sam uništava most.... on ostaje na Zemlji i nikad neće biti sposoban ući u duhovne sfere čak kada je njegov zemaljski život završio.... Jer njegova je duša toliko materijalistički naklonjena da će biti nesposobna napustiti zemaljsku sferu.... ona je otvrdnuta baš kao i materija, koja je jedina zaokupljala njegove misli i namjere u zemaljskom životu.... I zato će dušin put biti beskonačno dug prije nego dosegne sferu duha.... jer njime je znatno mukotrpnije putovati nego na Zemlji.

AMEN

Translated by Lorens Novosel