5549 PREZIRANJE SNAGE BOŽJE.... (NJEGOVE RIJEČI)
6.prosinca.1952: Knjiga 61
Snaga Božja ne smije se prezirati ako će čovjek na Zemlji postignuti svoj cilj - sazrijevanje njegove duše - koji je i svrha utjelovljenja. Pozabaviti se time je dakako do slobodne odluke volje, sam čovjek mora težiti tome da dospije do savršenstva, no ono najvažnije je dostava snage iz Boga, kako bi volja mogla preći u djelo. Jer ni najbolja volja ne može ništa sama iz sebe, pošto je stvorenje još nesavršeno, dakle nemoćno, dok je u stanju savršenstva već volja dovoljna za to da bi se moglo biti aktivno na stvarateljski način. No snaga je kod Boga.... Stanje nesavršenstva je udaljenost od Boga, dakle nedostatak snage....
Ali Bog Svoju snagu ne uskraćuje niti jednom biću koje za njom žudi, pošto se putem potraživanja već izražava volja za približavanjem Bogu.... no bez opskrbe snagom čovjek je potpuno nesposoban učiniti niti korak naprijed, i tada nije prisutna niti njegova volja za približiti se Bogu. Stoga je preziranje snage iz Boga isto tako i znak otpora, od kojega čovjek još nije odustao, radi čega i svaki čovjek koji Riječ Božju, direktnu dostavu snage Božje odbija, time priznaje da se još nalazi u otporu protiv Boga i ne želi od Njega primiti snagu. I takav jedan čovjek ne može napredovati u svom razvoju, njegova duša ne može sazrijevati, ona ostaje na početnom stupnju njegovog utjelovljenja....
U Svojoj Riječi Bog Sâm prilazi ljudima i prinosi im Svoju snagu, i tada je lako smanjiti udaljenost od Boga, jer rastojanje je premošteno kroz Ljubav Božju, i struja snage utječe u srce čovjeka koji Njegovu Riječ prima u sebe te po tome živi, koji tada dakle svoju volju pretvara u djelo uz pomoć snage iz Boga, koja njegovu težnju tek sad čini mogućom. Ali odbijati snagu od Boga znači ponovo se ogriješiti o Ljubav Božju, odbiti dar milosti koji čovjek ne treba tražiti nego mu je on putem Božje velike Ljubavi nezasluženo ponuđen, koji njegovo stanje jada u kratkom vremenu može preobraziti u blaženo-sretno stanje koje ga može izdići iz nizine....
I razumljivo je da će takvo jedno odbijanje dara milosti za posljedicu imati to da čovjeku na dugo vrijeme bude oduzeta milost, da zapadne u sve veću udaljenost od Boga, da se njegova nemoć odražava sve više i on bez otpora potpadne Božjem protivniku, iz čije vlasti ga može osloboditi jedino baš Božja snaga.... Bog želi biti zazvan za snagu, za pomoć.... ali On dolazi i kod onih koji Ga ne zovu, no ne nameće se onima koji Ga odbijaju. A stanje tih beznadežno je, jer nema čovjeka koji se svojom snagom može osloboditi od vlasti Sotone, i niti jedan čovjek nikada neće posjedovati snagu ako je ne prihvati od Boga Samoga, vječnog Pra-izvora snage....
AMEN
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi