Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/5444
5444 LJUBAVNA OSOBA NE MOŽE BOGA NIJEKATI IZ UVJERENJA....
21.srpnja.1952: Knjiga 60
Ono što činite onima koji su u nevolji, to ste učinili Meni. Ako vas Ljubav potiče na to da pomažete bližnjima u duhovnoj ili zemaljskoj nevolji, vi ljubite i Mene, jer Ljubav obuhvaća sve, tako da više ne možete isključiti ni Mene Koji sam vječna Ljubav ako u sebi osjećate Ljubav. Kome vi usmjeravate Ljubav svejedno je; Ljubav uvijek ostaje nešto Božansko, uvijek se radi o približavanju Vječnoj Ljubavi.
Stoga Ja svako djelo Ljubavi uzimam kao učinjeno Meni i u pojačanoj mjeri uzvraćam Ljubavlju, zbog čega će se spremnost na Ljubav(nost) sve više i više povećavati, sve dok biće čovjeka nije postalo sasvim Ljubav. Stoga Ljubavna osoba, Mene Samoga kao Vječnu Ljubav ne može nijekati ako je ozbiljno postavljena pred pitanje da li vjeruje u Boga Koji je u Sebi Ljubav. Ona to ne može (činiti) sa uvjerenjem, no postoji mogućnost da sama skroz ozbiljno ne postavlja to pitanje, (te) da vječno Božanstvo lakomisleno niječe da bi se suprotstavljala....
Ona bi dakle mogla vjerovati, kad bi htjela, no nedostaje volja za pozabaviti se tim problemom. Da bi se moglo vjerovati mora se htjeti vjerovati, tako da ako je volja prisutna, ranije sumnje automatski se tope kad je čovjek suočen sa Učenjem koje mora biti prihvaćeno i koje može biti prihvaćeno uz dobru volju. Argument “ne mogu vjerovati” je ne-istina, pošto tad’ volja za vjeru još nije prisutna.
Ljubavna osoba lako može doći do uvjerenja (do vjere), pošto vjera proizlazi iz Ljubavi; nasuprot tome potpuno ne-Ljubavnom čovjeku teško je doći do te vjere, i stoga prije toga mora biti prakticirana Ljubav ako je prisutna volja za vjerom, što je međutim rijetko slučaj kod čovjeka bez Ljubavi. A bez vjere nema blaženosti, jer Ja Se ne mogu predati čovjeku i učiniti mu dostupnu Moju divotu ako Me on ne priznaje, dakle ako on ne vjeruje u Mene kao nadasve mudro i svemoćno Biće.
Priznavanje Moga Sebstva potiče Me na to da neizmjerno poklanjam, i Ja dušama priređujem neslućenu slavu, no posjedovati (to) mogu tek vjerom u Mene.... A nije da Se Ja uskraćujem čovjeku, nego on sam ne prihvaća ništa od Mene, jer Me odbija prihvatiti, pošto niječe Moje postojanje. No Ja ni naj-nevjerniju dušu ne ostavljam, Ja ne odustajem od nje, uvijek nanovo joj pristupam i trudim Sebe učiniti prepoznatljivim.... Jednom će Mi to poći za rukom, jednom će i naj-nevjernija duša znati da postoji Biće Kojem zahvaljuje svoje postojanje, i jednom će spoznati i Njegovo savršenstvo i čeznuti za Njegovom Ljubavlju. Tad će i ona sama biti sposobna i voljna ljubiti, i tada će i moći vjerovati čvrsto i nedvojbeno i u toj vjeri Mi se približiti; ona će Me priželjkivati i nalaziti ispunjenje, dobrovoljno će doći k Meni, i Ja ću je prihvatiti, jer tad Me ljubi i u Mene vjeruje....
AMEN
Translated by Lorens Novosel