Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/5167

5167 PREPOZNAVANJE ISTINE I PRIMJENJIVANJE U LJUBAVI...

8.srpnja.1951: Knjiga 58

Ne čini čovjekovo znanje njegovo blaženstvo, nego primjenjivanje znanja, budući je za to potrebna Ljubav, a jedino Ljubav djeluje usrećujuće. I tako čovjek zaista može posjedovati znanje, bez da živi u Ljubavi. No onda je to samo čisto razumsko znanje, stečeno kroz proučavanje, kroz marljivo promišljanje nad problemima koji se doduše kreću u duhovnom području, ali to može biti nazvano duhovnim znanjem tek onda kada je čovjek kroz život Ljubavi od Duha u sebi podučen o tome. Uzeti u sebe obimno znanje još ne jamči posjedovanje istoga, jer ono što je bilo stečeno kroz razumsku aktivnost, jednako je prolazno kao i svako zemaljsko znanje, čak i ako je duhovnog sadržaja. To je mrtvo znanje, koje već na Zemlji nema nikakav oživljavajući učinak, a potpuno je izgubljeno u onostranom. Jedino Ljubav budi slovo u život, jedino Ljubav daje razumijevanje duhovnog znanja, i jedino Ljubav čini ovo znanje usrećujućim... Ali Ljubav stalno daje ono što nju samu usrećuje, kako bi također usrećila bližnjega. No opet, znanje će čovjeka tek onda usrećiti, ako je ono primljeno sa srcem koje Ljubi.

Iz ovoga vi ljudi vidite da uvijek jedino Ljubav određuje stupanj znanja u kojemu su ljudi, jer čim nekom čovjeku koji ljubi još uvijek nedostaje znanje, on će ipak smjesta imati razumijevanje za to, kada mu je ono podneseno. Ljubav prepoznaje Istinu, i Ljubav ju također primjenjuje (koristi). Tko ima pravu Istinu, ne može činiti drugo nego razdjeljivati ju, jer ga na to potiče Ljubav, ali on također mora stajati u Ljubavi kako bi prepoznao Istinu. Unatoč tome, čovjek se također može zalagati za znanje koje ne odgovara Istini, ali onda on sam sebi treba nepoštedno dati odgovor na pitanje: u kojoj sam mjeri ja voljan Ljubiti?... A ovaj odgovor je također mjera za istinitost onoga što on zastupa. Ljubavno aktivan čovjek je pun žara da služi Bogu, budući Ga je on prepoznao kao Oca i Stvoritelja od vječnosti, kao najsavršenije Biće, od Kojeg se on sam spoznaje ljubljen. I zato će Ga on služiti cijelim srcem i cijelom dušom, čak i kada to nije prepoznatljivo na van. Ali jedno on neće propuštati, bližnjima ukazivati na Njega, i nastojati ih potaknuti na vjeru u Njega... Jer, tko sam vjeruje, želi i bližnjega dovesti do toga da se kao dijete preda Ocu. I zato će on uvijek, što on sam zna, dostavljati bližnjima. Ovo znanje je potpuna Istina i povećava se sa porastom Ljubavne aktivnosti. Razumsko znanje se naprotiv predaje dalje profesionalno, a to je gotovo uvijek povezano sa zemaljskim interesima. Ljubav daje bez traženja naknade, a tko takvu traži, ne stoji u Ljubavi, nego samo u zvanju... Od svoga razumskog znanja on postiže korist, a Ljubav istom postavlja tek na drugo mjesto. A ovo znanje neće donijeti mnogo blagoslova, ono iznova potiče jedino na razumsku aktivnost, no srce ostaje netaknuto i ne upoznaje blaženstvo primanja Istine. Jer, znanje može biti Istina, no bez Ljubavi nije prepoznata kao takva. Stoga kao prvu njegujte Ljubav, a ono što vam je onda ponuđeno kao znanje, razdjeljujte iznova u Ljubavi... Tek onda se vaše znanje umnožava, i ostaje vaša duhovna svojina, koja je neprolazna, i u onostranom kraljevstvu vas osposobljava za usrećujuću aktivnost, te iznova priprema blaženstvo.

AMEN

Translated by Lorens Novosel