5024 ‘TKOGOD LJUBI SVOJ ŽIVOT, IZGUBIT ĆE GA....’ - (Ivan 12:25)

20.prosinca.1950: Knjiga 57

Volja za živjeti naznačava zajamčenu pobjedu nad smrti.... Treba priznati, vi ne možete spriječiti tjelesnu smrt, ali čak fizička smrt će biti prijelaz u život ako je volja ljudskog bića snažna dovoljno za njega da zadobije vječni život. Ova volja za živjeti ima Moje odobravanje, premda Sam izrekao Riječi ‘Tkogod ljubi svoj život, izgubit će ga, a tkogod ga izgubi, steći će ga....’ Svatko tko jedino razmišlja o tome kako može sačuvati njegov fizički život će uskoro shvatiti da je kompletno bespomoćan i uzet sa ove Zemlje bez da je sposoban tome se oduprijeti [[(Luka 12:15-21)]]. Time nije to ova vrsta volje za životom koja će nekome omogućiti da bude pobjedonosan nad smrću....

Dušin istinski život je ono za čim treba žudjeti, i volja ljudskog bića treba koristiti svu njezinu snagu da ga stekne, onda više neće biti smrti za osobu za cijelu vječnost, onda će on živjeti u svjetlu i snazi i biti sposoban neprestano biti aktivan za njegovu vlastitu sreću. Onda će on doista nadvladati smrt, i dušino razdvajanje od njegova tijela će biti jedno buđenje u novi život, neopterećen od strane njegove fizičke čahure, slobodan od sve materije a ipak sa jednim nezamislivim izobiljem snage, Ovo je život kojeg bi ljudi na Zemlji trebali naučiti ljubiti i jedino stremiti zadobiti jednog dana, onda će oni čeznuti za njihovom smrti, onda će oni željeti odreći se njihova zemaljskog života poradi istinskog života u vječnosti [[(Filipljanima 1:21, 23; 2 Korinćanima 5:1-8)]]. Ali ljudi su i dalje daleko previše priljubljeni uz njihov tjelesni život, oni se boje izgubiti ga, oni ljube zemaljski život i prema tome će ga izgubiti i njihova će sudbina biti smrt.

I opet, nije fizička smrt naznačena ovime nego smrt duha, u kojeg će duša koja ljubi zemaljski život sići bez greške. Ova je smrt gora nego to ljudsko biće može zamisliti, jer on je onda izgubio sebe, on je izgubio njegov zemaljski život i njegova duša će biti bez svjetla i snage, totalno bespomoćna i u vrlodubokoj tami.... Duhovna smrt je jedno neopisivo mučenje za dušu budući je ona sebe svjesna, time ona je svjesna da nije uništena [[(tj. sasvim prestala postojati)]] u trenutku smrti nego nastavlja postojati u jednom stanju punom agonije. Žudnja za ugodnom aktivnošću može jedino uvijek biti ispunjena od strane žive duše, jer ova potrebuje snagu koja je jedino prirođena u živom biću, dok je biće bez snage mrtvo.

Međutim, što je na Zemlji ostvareno posredstvom životne energije koja teče ka ljudima je jedino za svjetovne aktivnosti, koje povećavaju svjetovna materijalna dobra ali nemaju nikakve vrijednosti za duhovno kraljevstvo. U drugu ruku duhovni rad donosi nepropadljiva blaga i osigurava život u vječnosti. I iz ovog razloga, volja ljudskog bića treba ozbiljno stremiti spram vječnog života, tako da on onda koristi životnu energiju za stjecanje duhovne snage.... onda će on biti pobjedonosan nad smrću, onda će vječni život za njega biti izvjestan i on neće kušati smrti u cijeloj vječnosti.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi