Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/4723

4723 BESMRTNOST DUŠE.... POGREŠNI NAUK....

25.kolovoza.1949: Knjiga 54

Vama je potrebno istinsko razjašnjenje, jer pogrešna (obmanuta) učenja zatamnjuju vaš duh i daju vam krivu sliku o Mojoj stvaralačkoj volji i o Mom stvaralačkom Duhu, ne dopuštaju prepoznati ni Moju Ljubav, ni Moju mudrost, i tako vas sprječavaju da zapalite u vašem srcu Ljubavni plamen, koji vas približava Meni. Pogrešna učenja mogu dovesti do pomanjkanja (odsustva) vjere, pogrešna učenja mogu uništiti svu vjeru, ako ona nisu ispravljena, i stoga vam Ja uvijek iznova želim dati jasnoću zbog vas samih, koji pak možete postati blaženi jedino kroz vjeru i Ljubav.

Čemu bi vam trebao poslužiti nauk koji dovodi u pitanje besmrtnost duše? Duša je nešto duhovno, dok je tijelo materija.... tijelo zasigurno može umrijeti, odnosno uminuti i raspasti (rastvoriti, otopiti) se u svojoj supstanci, ali duša, duhovno, je besmrtna, ona mora opstati (nastaviti postojati), samo izmiče tijelu, čim je ono izvršilo svoj zadatak kao omot (ovoj) duše na Zemlji. Ona napušta izvanjsku materijalnu formu, da svoj razvojni put nastavi u duhovnim sferama, odnosno dođe do sve veće zrelosti, ako je postigla određeni stupanj zrelosti na Zemlji, ili pak, ako je zemaljski hod za nju bio bezuspješan, u stanje potpune nezrelosti, ovisno o njenoj volji, da ustraje u istom stanju, ili da propadne u tamu, ali uvijek u sferama koje treba shvatiti izvan zemaljsko-materijalnog svijeta. Za dušu tako zaista postoji mrtvo stanje, pod kojim međutim, ne treba razumjeti uništenje (brisanje), nego jedino stanje potpunog odsustva svjetla i snage, stanje nemoći, ali uvijek sa svjesnošću postojanja. Duša nikada ne gubi svijest o postojanju, samo za nju ono može biti oličenje blaženstva, kao međutim i neizrecivih mučenja, uvijek primjereno načinu života kojeg je čovjek vodio na Zemlji. Stoga život duše odgovara životu u tijelu na ovoj Zemlji. Djela tijela tako određuju sudbinu i prebivalište duše nakon smrti, a dan smrti je za čovjeka dan Suda, poslije kojega će ona uskrsnuti u život u svjetlu, ili u mraku.... Duša je nešto duhovno, što baš nikada ne može prestati postojati, što ne može niti privremeno biti izbrisano (uništeno, ugašeno), nego uvijek i vječno živi, samo što postojanje u mraku ne može biti nazvano životom, nego je duhovna smrt, međutim, ne može se govoriti ni o stanju mirovanja (sna). Mirovanje do Dana Suda je pogrešna predodžba, jer duše koje su neaktivne, to su jedino na vlastitu muku, dok je aktivnost istinski život duše, što međutim zahtijeva izvjestan stupanj zrelosti, kojeg duša može lako postići na Zemlji, ako je dobre volje. Duše prebivaju u duhovnom kraljevstvu, a ipak mogu uvijek biti u blizini Zemlje, samo što se nalaze izvan materijalnog svijeta, dakle više nisu vezane u materijalnoj formi, nego su slobodna duhovna bića, ako su ispunjena svjetlom, u suprotnom su još svezana bića, u stanju tame, jer potpuni nedostatak snage za njih znači sputanost. No duša nikada ne može umrijeti, jedino izmiče tijelu, koje je time dokončalo svoj zemaljski život.

AMEN

Translated by Lorens Novosel