Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/4367

4367 KRIŽANJE PUTEVA.... UNUTARNJI GLAS.... PRAVI VODIČI....

8.srpnja.1948: Knjiga 51

Čovjek ide vlastitim putevima i najčešće se ne drži pravca koji mu se daje. On niti nema čvrst cilj na viziru, nego se oslanja na sreću da će ga put odvesti tamo gdje se on nada da bi moglo biti koristi. A to besciljno lutanje vodi u propast (ludilo).... jer nevidljive snage žele ga skrenuti s pravog puta, ako im se ne pruži otpor, i čovjek im se prepušta dokle god tako leluja. Njegova snaga volje je mala i nedostajati će mu kad dođe do raskrižja i mora se odlučiti koji put izabrati. Tad si on odabire najudobniji i ne razmišlja da ravni put ne vodi do vrha, koji međutim mora biti dosegnut, ako bi čovjek da mu zemaljski život nije proživljen uzalud.

No kad bi obraćao pažnju na unutarnji glas, on bi dakako mogao odabrati pravu opciju, jer taj glas se uvijek javlja ako je čovjekova volja neodlučna, i označava mu ispravan pravac u kojem se treba kretati. (Taj) glas predstavlja mu i prednosti neprohodnog puta, i to uistinu ne nejasno ili neutemeljeno. A tko se od njega da upozoriti i poučiti, taj čini dobro, jer unutarnji glas izražaj je ispravnog vođe, Koji zna sve puteve i čovjeka želi voditi najkraćim mogućim putem.

No tko zanemari unutarnji glas, tko ga prečuje ili uprkos spoznaji djeluje suprotno njemu, taj i posljedice svog vlastitog postupanja i volje mora uzeti na sebe. On će doduše između ostalog ići lakše noge, no njegov put biti će dug i bezuspješan i odvoditi će od cilja, kojega se postiže samo mukotrpnim putem, i samo prevladane prepreke čine da čovjek sazrijeva duševno, jer zemaljski život ostaje borba, ako ćemo da za dušu urodi uspjehom....

AMEN

Translated by Lorens Novosel