Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/4176

4176 POSTANAK BOGA ČOVJEKOM....

27.studenoga.1947: Knjiga 50

Najteži problem je postanak Boga čovjekom u Isusu Kristu. A ipak, čovjek sa djetinjom vjerom može ga bez racionalnih poteškoća nadvladati, to mu može izgledati jednostavno upravo stoga što on vjeruje.... za njega je Isus Krist Bog, a on to također sa punim pravom vjeruje, jer Božansko je, što se kroz Ljubav sjedinilo s Bogom. Da je ovo sjedinjenje, postignuto od čovjeka Isusa u kratko zemaljsko vrijeme, zapravo bilo konačni cilj čovjeka, jednako međutim ostaje Istina koju ni najoštriji um, ni najuvjerenije srce ne može poreći, jer da bi se postigao stupanj savršenstva koji dušu čini Božanskom, neizostavno mora biti vođen život u Ljubavi, u slobodnoj volji, iz vlastitog poticaja, baš u stadiju (fazi) čovjeka, i nikako ne treba biti vršen utjecaj na volju u izvjesnom stanju prisile. Jedno već savršeno biće, dolazi na Zemlju jedino u svrhu misije (zadatka). Ovu misiju će također i ispuniti, ali nikada na temelju njegovog već visokog stupnja zrelosti već prije utjelovljenja kao čovjek, nego njegov život, kao onaj bilo kojeg drugog čovjeka, mora biti borba vođena u slobodi volje protiv slabosti i propusta bilo koje vrste. On mora slobodno željeti stupanj savršenstva koji mu daje pečat jednog Božanskog bića, prema tome nastojati i to postići kroz aktivnost Ljubavi, što on također može propustiti (zanemariti), kako bi mogao također okrenuti svoju volju prema dolje, jer on svoju volju može slobodno koristiti. On mora imati mogućnost biti jednako zao, koliko i dobar, kako bi mu također svaka odluka jednom bila obračunata. Bog neće na nijedan način djelovati na jednu takvu dušu, kao što On također neće dopustiti da prisilno (ne-svojevoljno) pripadne protivniku, tako da od ovoga bude prinuđen na otpadništvo od Boga ili na djelovanje protiv Njegove volje. Ova sloboda odlučivanja morala je također biti dopuštena i čovjeku Isusu, ako Njegovo otkupljujuće djelo nije trebalo izgubiti na vrijednosti, kao što je također Njegova Božanstvenost morala biti zasluga čovjeka koji se borio za savršenstvo, Koji treba poslužiti kao primjer za cijelo čovječanstvo i potaknuti na nasljedovanje (oponašanje) Njegovog načina života.... (27 Studeni 1947) Isus je ljudima služio za primjer života prema Božjoj volji, zbog čega za čovjeka također mora biti moguće doći do istog savršenstva. On je bio Posrednik između Boga i ljudi, prema tome, moralo je biti moguće stići do Boga uz pomoć Isusa Krista; stoga je Isus također morao ljudski stajati blizu ljudi, On je morao proći isti put na Zemlji, i sa oboje, sa Bogom i sa ljudima, stajati u prisnom odnosu, u odnosu koji je bio nošen od najdublje Ljubavi, tako da je On za ljude osjetio toliko veliku Ljubav, da im je želio pomoći; kao što je On i za vječno Božanstvo osjećao Ljubav, koju je Bog zahtijevao da bi Mu dao neograničenu moć i puninu snage, da bi se On Sam sjedinio s Njim, što međutim, uvijek pretpostavlja da je Isus bio čovjek Koji je postigao Svoj cilj.... bio je rođen kao čovjek, a kao Bog je u svoj slavi uzašao na nebo. On nije bio ni na jedan način povlašteno obdaren kako bi postigao uspjeh svog ljudskog postojanja bez ikakvog napora, i sasvim spontano, On se radije morao iznimno boriti protiv napada nečistih duhova koji su znali za Njegovu misiju na Zemlji, i koji su je nastojali spriječiti. Njemu su prilazile kušnje na svaki način, i to je zahtijevalo svu Njegovu snagu volje, da bi se odupro i prilagodio Svoje tjelesne želje željama Duha i duše jer, Njegovo vanjsko tijelo je bilo čovjek sa mesom i krvi, Njegova osjetila su u iznimnoj mjeri ćutila ljepotu i čari zemaljskog svijeta, i žudila ispunjenje, a On ga je međutim uskratio tijelu, iz Ljubavi prema čovječanstvu izmučenom nevoljama, kojem je On mogao donijeti pomoć jedino žrtvujući Sebe Samoga, tako da je kroz odustajanje i odricanje Njegova duša postigla viši stupanj zrelosti, koji Ga je doveo do sjedinjenja s Bogom. Sjedinjavanje s Njegovim Ocem od vječnosti Ga je prvenstveno osposobilo za Njegovo poslanje (misiju) razdjeljivanja Božanskog učenja Ljubavi na Zemlji i objavljivanje ljudima Božanske volje, kao što Mu je s druge strane također dalo snagu da podnese najtežu žrtvu koju je ikada jedan čovjek na Zemlji ponudio Bogu i ljudima.... Bez krivnje uzeti na Sebe smrt na križu, nezamislivo patiti duševno i tjelesno iz Ljubavi za čovječanstvo, da bi njemu, koje je u velikoj krivnji grijeha trebala očekivati strašna sudbina u onostranom, donio pomoć i da bi ga sačuvao od vječnog prokletstva, od propadanja u najdublju tamu. Čovjek Isus je stavio duhovni život ispred onog zemaljskog, Njegova volja je bila snažnija od Njegovih tjelesnih žudnji, i tako je On pobijedio u borbi protiv Samoga Sebe i kroz to osvojio najuzvišeniju nagradu.... Ljubav vječnog Božanstva, koja Mu je predala Sebe Samu, koja Mu je pritjecala bez ograničenja i djelovala na Njega kao snaga. I On je postao moćan i mudar, On je bio ispunjen svjetlom i snagom, Božje Biće Ga je potpuno uzelo u posjed. Odnosno, tijelo i duša su se oblikovali u Ljubav i tako postali Božanski, jer je prvobitna supstanca vječnog Božanstva Ljubav, te prema tome, mora biti Božansko Biće, Tko u Sebi nosi Ljubav i Sebe tako sjedinjuje s Bogom, vječnom Ljubavlju.... Isus je bio Bog i čovjek.... Bog je bio Njegovo Biće, čovjek je bio Njegovo tijelo, koje je Božansko Biće, Ljubav, sklonilo u sebe. Ako se dakle govori o Isusu kao Bogu, tada se misli na Njegovo Biće, duhovno oblikovanje Njegove duše, uzlaženje u čistu nesebičnu Ljubav, i kroz to oblikovanje Njegove duše na sliku Božju.... A, budući da je Isus izborio pobjedu nad Sobom, produhovio je Svoje tijelo i potpuno se podredio volji duše.... I tako je Isus bio prožet svjetlom, opran svjetlom, i On je kao najčišći Duh, no Njegovom voljom također vidljiv učenicima, nakon Svoje smrti uzašao na nebo.... Jer, On je pobijedio smrt, On je otkupio svijet iz stanja slabosti u koju je bio zapao kroz grijeh.... On je ostvario djelo otkupljenja kao čovjek, jer drugačije to ne bi bila žrtvena smrt, i ne bi bilo brisanja goleme krivnje grijeha u kojoj se našlo čovječanstvo.

AMEN

Translated by Lorens Novosel