3995 KOMUNIZAM....
10.ožujka.1947: Knjiga 49
S komunističkog gledišta ne bi smjelo biti nikakvih razlika u vanjskim životnim uvjetima niti u životnom stilu pojedinca. Ipak ovo se ne podudara sa voljom Boga Koji je Sam dozvolio mnogostruke razlike među ljudskim sudbinama. Ljudi bi sasvim izvjesno trebali stremiti omogućiti njihovom bližnjemu isto od onog što oni sami posjeduju i što ih čini sretnima, ali mora se uvijek ostaviti pojedincu da protumači zapovijed Ljubavi prema bližnjemu (Matej 22:39; Marko 12:31). On ne smije biti prisiljen dijeliti svoje vlasništvo, niti se, u drugu ruku, njegovo vlasništvo smije od njega oduzeti ako ga je on zakonito stekao. Uvijek će biti i ostati razlike u veličini posjeda sve dok radna sposobnost ljudi kao i njihova voljnost da rade variraju, a ovi nikada ne mogu postati isti, slobodan razvoj pojedinca ne smije biti spriječen.
Bio bi to monoton (ujednačen, dosadan) svijet da Bog nije bio raznolik u Njegovom stvaranju te da nije dao ljudskom biću sposobnost oblikovanja njegovog života sukladno njegovoj volji i snazi. Budući da oboje moraju naći svoju primjenu, ovo je svrha i cilj života na Zemlji. Volja ljudskog bića može sebe pokazati na brojne načine, životna snaga koja dotječe ljudskom biću može biti različito primjenjena. Baš kao što ju je Bog također razdjelio na različite načine, posljedično tome ljudska aktivnost mora biti također različita i prema tome, razumljivo, također i njihov zemaljski uspjeh. A iz ovog slijede drugačiji životni uvjeti pošto oni moraju biti prisutni u ljudskom postojanju. Svatko bi trebao, naravno, stremiti tome da se pravda sprovodi u svim stvarima prema drugim ljudima ali ovo ne naznačava apsolutnu jednakost.
Uistinu, različitost uspjeha je jedan poticaj da se poveća aktivnost a aktivnost je uvijek blagotvorna, dok je poriv da se bude aktivan trenutno umanjen ako iz toga ne proizlazi uspjeh. Neiskorištena životna energija je također naznaka zastoja ili čak nazadovanja, i to za samo ljudsko biće baš kao i za razvoj duha vezanog u materiji. Neprekidna aktivnost jamči stalan uzlazni razvoj. Bog, prema tome, dopušta da sudbine imaju različite učinke kako bi se povećao poriv pojedinca prema aktivnosti... baš kao što On također generalno opskrbljuje ljude različito sa zemaljskim vlasništvima, sa sposobnostima i zemaljskim uspjehom. Jer život u zajednici (tj. društveni život) bi također trebao probuditi misao o Ljubavi prema drugim ljudima i nadahnuti aktivnost. Ali čim ljudi pokušavaju izjednačiti uvjete života tako da oduzimaju od jedne osobe i daju drugoj, čim ljudi streme otkloniti sve različitosti, poriv za gorljivom aktivnošću je također potisnut, baš kao što su također pravedno razmišljanje i djelovanje dovedeni u pitanje. Jer onda ljudi više nisu procijenjeni prema njihovoj zasluzi (vrlinama) nego osoba koja je izgubila svoju vrijednost (korisnost), zahvaljujući stavu lijenosti, prima u jednakoj mjeri.
Mora biti različitosti, mora biti uzdignutih i oborenih ljudskih bića tako da se može razviti služba Ljubavi za druge ljude... mora biti bogatstva i siromaštva ili bi čovječanstvu nedostajalo sveg stremljenja a volja da se bude aktivnim bi se umanjila do minimuma (Ponovljeni Zakon 15:7-11). Teškoća i bijeda pojedinca može se jedino ublažiti sa Ljubavlju a nikad od strane akcije koja se proteže na mnoge ljude u svrhu jednakosti i ravnopravnosti životnih uvjeta, što nikada ne bi bilo na blagoslov čovječanstva. Štoviše, ovo bi bilo isto što i uplitanje u Božanske sudbinske planove, u čemu ljudi neće nikada uspjeti, jer čak i tamo gdje je ravnoteža na svjetovnoj osnovi postignuta, Bog povisuje Svoja potraživanja od ljudskog bića, ili će Njegova volja uništiti ono što je ljudska volja pokušala postići, ako se ne podudara sa Božanskom voljom..._>AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
