Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3357

3357 ISPUNJAVANJE BOŽANSKIH ZAPOVIJEDI.... SPOZNAJA BOGA....

5.prosinca.1944: Knjiga 44

Hoditi pravim putem na Zemlji zahtjeva ispunjavanje Božanskih zapovijedi, koje su međutim krajnje lake za ispuniti ako čovjek živi u Ljubavi, tj. ako iznutra ima poticaj za to da bude dobar i da čini dobro.... tada on Božje zapovijedi ne doživljava kao pritisak ili neki utjecaj koji ga ograničava, nego sam po sebi teži onome što Bog od njega zahtijeva, te onda i ide pravim putem. On onda ne treba zapovijedi, pošto se njegovo biće iz vlastitog poticaja mijenja u Ljubav i pošto njegova volja stremi k Bogu, dakle ono što je duhovno u njemu već stoji u spoznaji vječnog Božanstva, čak i kad čovjek toga nije svjestan ili on ne raspolaže sa znanjem po tom pitanju.

To znanje doduše već drijema u njemu, no još nije izašlo na svjetlo dana i pored toga njegova duša prepoznaje Boga, inače ona ne bi težila dobru. Čovjek će isto težiti savršenstvu, jer njegovo srce, koje je voljno i sposobno za Ljubav potiče ga na neprestanu aktivnost u Ljubavi. Njegovo postupanje i razmišljanje ne suprotstavljaju se dakle zapovijedima Ljubavi koje je Bog dao kako bi ljudima omogućio život po Njegovoj volji.

Kod mnogih ljudi spoznaja dobra i zla nije baš razvijena, jer je unutarnja volja još okrenuta ka protivniku Boga. On u čovjeku muti jasnu spoznaju dobra i zla, on mu zlo predstavlja u takvom jednom svjetlu da mu se ono čini privlačno. Tako da će čovjek koji je potpao njegovom utjecaju, koji u sebi ispoljava sve loše strasti, ipak iznutra biti uvjeren u to da postupa ispravno jer vidi samo svoju vlastitu korist i smatra dobrim sve što mu donosi korist. Što niže on potone, tj. potpadne pod vlast protivnika Boga, utoliko više mu nestaje spoznaja za dobro i zlo.

Njemu Božanske zapovijedi trebaju biti smjernica ako se ozbiljno potrudi živjeti ispravno na Zemlji. Jer uvijek mu nanovo treba biti predočen njegov krivi način života, i Božanske zapovijedi moraju mu važiti kao mjerilo, s obzirom na koje će njegova djela biti vrjednovana i prosuđena. Zapovijed Ljubavi uvijek će zapostavljati vlastitu korist i braniti korist bližnjega, i tek kad čovjek obrati pažnju na to, on se počinje potčinjavati tim zapovijedima. Za onoga čovjeka koji je pod utjecajem protivnika morale su biti donešene pojedinačne zapovijedi, naspram kojih on može prepoznati pogrešnost svog razmišljanja i postupanja. S druge strane, onaj čovjek koji je u Ljubavi, ne treba te zapovijedi, njemu prestupanje pojedinih zapovijedi nije moguće, budući da ga Ljubav od toga štiti (zadržava, odvlači), što čovjek bez Ljubavi bez razmišljanja čini.

Kod čovjeka koji je aktivan u Ljubavi aktivne su dobre sile, i one ga odvlače od svakog nepromišljenog lošeg djela, dok Bogu-dalek čovjek, koji je lišen ikakve Ljubavi, silama zla daje pristup i one ga uvijek nanovo potiču da čini ne-Ljubavne postupke. No ako mu se predoči svaka pojedina zapovijed, onda u njemu može biti probuđen osjećaj za odgovornost za njegova djela, i on onda loše djelo izvodi uz dvojbe, koje čak kao posljedicu mogu imati promjenu njegovog razmišljanja, ako se on odluči na promjenu svoga načina života pod pretpostavkom života nakon smrti, koji mu se (tako) čini proigran....

Onda on nišan upravlja na spasenje svoje duše, i tada koristi svaku priliku kako bi dobio pojašnjenje glede volje Božje, i ozbiljno žali svoj promašeni život, pa onda traži kako se promjeniti.... gadi se sam sebi i svom ranijem postupanju, priznaje Božanske zapovijedi i nadalje se trudi živjeti u skladu sa njima.... i tek tada mu je zajamčen duhovni uspjeh, tj. njegova duša se još kratko prije smrti može razviti uvis, te i pored toga što joj je stupanj zrelosti još nizak ona u spoznaji vječnog Božanstva ulazi u duhovno kraljevstvo, i više nije skroz nesklona Bogu.

Ako ona prizna Boga i Njegove zapovijedi, spašena je, na putu je uspona, njeno uspinjanje započelo je, pa duša i postiže svoj cilj, ako ne na Zemlji, a ono kasnije u duhovnom kraljevstvu. No sve dok čovjek ne obraća pažnju na Božanske zapovijedi ili dok veže ispunjavanje njih sa zemaljskim interesima, duša stagnirajući ostaje na najnižem duhovnom stupnju, a ona će onda i ostati u tamnoj duhovnoj noći.... ona ne spoznaje Boga i ne može Ga ljubiti, ona k Njemu neće stremiti, nego će se okrenuti protivniku Boga (Sotoni), koji međutim dušu nikada ne može uvesti u znanje, dakle ne može joj dati spoznaju Boga....

A ta spoznaja je ono što čovječanstvu nedostaje, spoznaja Boga Ljubavi Koji je svemoćan i mudar i Koji ljude želi zadobiti za Sebe.... Ako je čovjek u spoznaji, ako vjeruje u Boga kao vrhunski savršeno biće, on će i obratiti pažnju na to što to vrhovno biće od čovjeka zahtjeva.... i on će to činiti iz najunutarnijeg impulsa budući da se u njemu budi Ljubav prema Bogu i on se trudi priključiti tom najvišem, najsavršenijem Biću.... I njemu onda nisu potrebne zapovijedi, nego je on iznutra pun Ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu....

AMEN

Translated by Lorens Novosel