Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3332
3332 BOŽANSKA ISKRA.... LJUBAV.... PLAMEN....
17.studenoga.1944: Knjiga 43
Božanska iskra u čovjeku može se pretvoriti u ogromni plamen, i onda ona proždire sve s čim dođe u dodir.... tj. Ljubav-na iskra neprestano treba novu hranu, ona sve privlači u svoje područje; ona zapaljuje i isijava toplinu, ona pročišćava i kristalizira što je nečisto, ona oživljava i budi, ona prosvjetljuje i prožima sve i ne miruje sve dok ono što je od nje zahvaćeno ne pređe u plamen. A tad čovjek može ići sa Zemlje, jer onda je on postigao svoj cilj, on se priključio Vječnom Božanstvu, Koje je u Sebi čista Ljubav [[(1 Ivanova 4:8, 16)]]. Božanska Ljubav-na iskra u čovjeku stupila je u vezu s Bogom, Koji jeste Sama Ljubav....
No najčešće je potreban dug zemaljski život da bi se potpuno preobrazio u Ljubav.... najčešće se vatra Ljubavi u čovjeku ne pali, iskra doduše tinja; no ona nema snagu da se rasplamsa i da učini da se plamen žarko razgori. Pa se zato mora neprestano rasplamsavati kako se iskra ne bi ugasila, i mora joj se dostavljati hrana.... Ljubav u čovjeku mora se poticati na aktivnost.... Jedna izrazito snažna volja bližnjega mora zahvatiti njegovu dušu, Ljubav jednoga mora biti tako jaka da ju on prenese na drugoga, i na taj način se onda i iskra rasplamsava u snažan Ljubav-ni žar, tako da se oba plamena mogu stopiti i onda žarko zasjati.... Tamo gdje je jednom taj plamen upaljen, tamo on nikada više ne može biti ugašen, nego će on postajati sve svjetliji i sjajniji, pošto će uvijek nalaziti hranu.... duše, koje su u nevolji i koje će od Ljubav-nog plamena biti zahvaćane i konzumirane.
Jer, čovjek koji ljubi, te duše ne ostavlja u nevolji, i svaka djelatnost pomaganja opetovano je paljenje Božanske iskre, plamen u srcu postaje sve veći, i uskoro u okolini čovjeka neće biti ničega više što tom plamenu ne bi palo kao žrtva. No taj Ljubav-ni plamen ima jedan blagotvorni učinak, on je blag a opet pun žara, on nikoga neće povrijediti ili oštetiti, nego će usrećiti, probuditi i sazrijevati, ali on isto tako neće nikoga niti zaobići, jer plamen Ljubavi vrlo brzo se širi tamo gdje je jednom zapaljen....
Božanska iskra u čovjeku ne može biti ugašena, ali može biti zatrpana, ako još nije dovoljno velika.... Tada ona doduše i dalje tinja pod pokrivačem neljubavnosti, ali je preslaba da se probije. No ako se izvana približi mali Ljubav-ni plamen, onda Božanska iskra propulsira i sjedinjuje se sa plamičkom Ljubavi, i taj plamen dovoljan je da sažeže ono što kao omotač, kao nečistoća sprječava žarku vatru. Jer Božanska iskra u čovjeku neprestano ga iznutra potiče na Ljubav-nu aktivnost. Volja čovjeka može dakle iskru raspiriti u snažni plamen, a taj plamen uvijek ide prema Bogu, izvoru Ljubavi i Svjetla.
Jer Božja Ljubav je vječna vatra, koja tinja u najsvjetlijem žaru i u sebe želi primiti sve.... Svaki plamičak, koji se sjedinio s tom vječnom vatrom, pristigao je na svoj cilj.... No bezbrojne iskre Božanske Ljubavi još lutaju okolo, one doduše neprestano svjetlucaju, no ne nalaze hranu da bi se mogle zapaliti i svijetlo se rasplamsati.... Njihova okolina je siromašna svjetlom i Ljubavlju, samo rijetko jedan plamičak blicne kroz noć; no gdje zasvijetli, tamo se Božanska iskra probila, i taj plamičak obećava da bi se mogao rasplamsati u svijetli plamen, jer ne može biti ugašen, pošto plamen Ljubavi probija svaku prepreku, konzumira ju i njen plamen neprestano se uvećava.
No Božanska iskra je dio Boga, plamen Ljubavi je zračenje Vječne Ljubavi, i ona zato nikada više ne može biti potpuno zatrpana, već samo skromno i pojedinačno sjajiti, gdje se volja čovjeka drži dalje od svakog Ljubav-nog djelovanja, gdje on ne omogućava da se Božanska iskra u njemu razvije do plamena putem Ljubavi prema bližnjemu. I zato čovječanstvo tumara u tmini noći, i njihovi plamičci samo tu i tamo skromno zasvjetle. A opet, noć može biti [[(pr)]]osvijetljena poput dana, gdje se putem srdačnog Ljubav-nog djelovanja pali plamičak za plamičkom, koji se sjedinjuju, prelaze u veliki plamen i sjaje u najpotpunijoj svjetlosnoj snazi.... Svi oni streme u pravcu neba prema velikom svjetlu, vječnom plamenu, s kojim se žude stopiti, kako bi bili blizu prasvjetlu, Vječnoj Ljubavi....
AMEN
Translated by Lorens Novosel