3252 PRIZNAVANJE ISUSA KRISTA.... SOTONA ĆE BITI VEZAN....

13.rujna.1944: Knjiga 42

Duhovni kolaps (krah, slom) je neizbježan, ako Krist više nije priznat i ljudi više ne uspostavljaju ispravan odnos s Bogom, jer su oni onda slabi, i u najvećoj su duhovnoj nevolji, budući idu ususret njihovom uništenju. Duhovna propast također ima za posljedicu i zemaljski kolaps, jer se sve rastvara (poništava) čim mu je oduzet duhovni temelj. Bez Boga ništa ne može opstati, gdje je međutim, duhovno potpuno gurnuto u pozadinu, ni Bog više neće biti priznat (prepoznat), a to je najgore što ljudi mogu učiniti, poreći Boga, jer oni time također ubrzavaju njihovu vlastitu propast, i oni slabe, ili najprije gube njihovu snagu spoznaje, oni ne prepoznaju nevolju u kojoj se nalaze. Oni jedino brinu da ispune zemaljske zahtjeve, i zbog zemaljskog svijeta se odriču svega što bi ih moglo voditi duhovno naviše. A, posljedica je duhovni i zemaljski kolaps, i užasan tjelesni i zemaljski kraj. Vjera u Isusa Krista bi mogla ovo spriječiti, no bez Njega, čovječanstvo više ne nalazi snagu da se promijeni, i tone sve dublje, i tako neizbježno privlači Kraj, jer bez Boga ništa ne može opstati.... (13 Rujan 1944) Moć Sotone je ogromna, jer mu sami ljudi dodjeljuju vlast nad sobom, ali može ga pobijediti jedino čovjek koji kroz Isusa Krista raspolaže snagom volje kojoj se ništa ne može oduprijeti. Gdje se pak vjera u Isusa Krista izgubila, tamo hara Božji protivnik osnaženom moći. A njegovo oružje su mržnja i nemilosrdnost, koje djeluju rušilački i uništavajući na svaki način, ali uvijek jedino kroz volju čovjeka, budući da Božji protivnik nema vlast nad drugim djelima stvaranja. I tako on koristi volju njemu podložnih ljudi, da uništava i razara, da oslobodi duhovno, od Boga vezano u stvaranju, protiv Božje volje. A ovo oslobođeno duhovno koje se nalazi na niskom stupnju razvoja, sada također vrši razarajući učinak na svoju okolinu, bilo da je to prirodni svijet, biljke i životinje, ili su to također ljudi. Rezultat je kaos bez premca, kaos koji nije prikladan za duševni uzlazni razvoj čovjeka, a niti duhovnog još vezanog u stvaranju, a ovaj kaos bi doveo do konačnog uništenja svega što je dostupno ljudskoj volji, ako Bog Osobno ne bi primijenio Svoju moć i dokončao djelovanje Sotone. Od trenutka kada su se ljudi drznuli postupati protiv Boga Osobno, odnosno, objavili rat svemu Božansko-duhovnom, a posebno iskorijenili vjeru u Isusa Krista među ljudima, također se Božje djelovanje jasno (očigledno, otvoreno) očituje, to primjetnije što ova borba protiv Boga dalje napreduje. Jer, ako čovjeku mora ostati mogućnost višeg razvoja, onda mu također mora ostati očuvano znanje o Bogu, Koji je sišao na Zemlju u čovjeku Isusu da spasi čovječanstvo, inače bi ljudi, potpuno bez zaštite i bez snage, bili prepušteni divljanju Sotone, i morali bi neizbježno propasti, duhovno, a također i zemaljski. Odluka, koja je svrha zemaljskog života, od njih više ne bi mogla biti tražena, jer bi oni poznavali samo jedno, zlo, a dobro, Božansko, bi im ostalo skriveno. Ali, čim Sotona djeluje protiv Samoga Boga, Bog će mu omogućiti da osjeti Njegovu moć.... On mu preotima njegove i vezuje ga na dugo vremena.... Ovo vezivanje se vrši na način da će on sa njemu podložnim ljudima, koji su bili njegove sluge na Zemlji, koji su u mržnji i nemilosrdnosti vršili što je on tražio od njih, iznova biti vezan u novom stvaranju, u najtvrđoj materiji, koja će ostati njegov zatvor, tako da ne može tlačiti dobro duhovno, kojemu je sada put uvis olakšan za dugo vremena. Duhovni razvoj naviše zaista zahtijeva snagu i otpor, zahtjeva odluku između dobra i zla, i stoga dobru također uvijek mora biti suprotstavljeno zlo, tako da se ljudi mogu odlučiti, tako da mogu aktivirati svoju slobodnu volju. Ali, na Novoj Zemlji, svi ljudi su pod znakom Križa, oni su iz najveće dubine srca sljedbenici Krista, u najužoj su vezi s Bogom, oni su se već odlučili kroz iznimno teško prethodno vrijeme borbe, u kojemu su Mu ostali vjerni, i isprva nemaju potrebe za nikakvom protivnom snagom, protiv koje bi se trebali izjasniti (potvrditi). Dok god oni ostaju u ovom prisnom sjedinjenju s Bogom, također je vezan Božji protivnik, čije će lance tek iznova volja čovjeka olabaviti, jer čim veza s Bogom počne slabiti, osjećaji čovjeka se iznova okreću materiji koja u sebi sklanja palo duhovno.... i sa njihovom žudnjom labave lanci onoga, i tako kroz volju čovjeka Božji protivnik polako iznova stupa u akciju....I počinje duhovna borba, borba između svjetla i tame, opet iznova.... A Isus Krist mora uvijek biti u središtu, treba li borba između svjetla i tame pobjednički završiti; jer punina svjetla na Zemlji i u onostranom je kroz krv Isusa Krista otkupila duhovno, i do svjetla može nepovratno stići jedino onaj tko priznaje Isusa Krista kao Otkupitelja svijeta i Sina Božjeg, inače je moć Sotone toliko jaka nad njim, da ga on povlači u tamu na vječnu propast. A poricanje Krista će uvijek, zemaljski i duhovno, voditi do kolapsa, jer tada čovječanstvo sklapa pogodbu s Božjim protivnikom, jer se potpuno udaljava od Boga, a ovo znači raspadanje svakog oblika koji više ne ispunja svrhu, svrhu razvoja duše naviše, i stoga kroz Božju volju nestaje, odnosno mijenja se u sebi, kada mu Bog iznova dodijeli novo određenje. Jer Božja moć će pobijediti svaku suprotstavljenu moć, On će vezati protivnika, kada dođe njegov čas.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi