3220 POBIJANJE UČENJA O REINKARNACIJI.... PRAVEDNOST....

14.kolovoza.1944: Knjiga 42

Bit će vam dano jasno svjetlo ako vi imate volju, omogućiti mu da blista... Vrijeme pomutnje (zbrke), zbunjuje i razmišljanje ljudi, oslabljuje sposobnost mišljenja, pa oni više ne mogu prepoznati duhovnu Istinu kao takvu, zbog čega je potrebno njeno neprestano dostavljanje, a ovo traži ljude voljne primiti, kroz koje takvo duhovno znanje može biti preneseno tragateljima. Takva poduka se sada može događati na razne načine, može nadopuniti već postojeće znanje, ona može biti ponuđena kao potpuno novo znanje, ako je čovjek prije stajao u pogrešnom mišljenju (zabludi), ona međutim također može, kao opovrgavanje obmanjujućeg nauka, razjasniti jedno područje nad kojim još vlada nejasnoća među ljudima. No, uvijek je uvjet, da snage okrenute Bogu posreduju ideje čovjeku koji je pristao biti primajuća posuda Božanskog Duha, kako bi služio Bogu razdjeljivanjem Istine. A, ovaj uvjet je zadovoljen čim svakoj duhovnoj poduci prethodi iskrena i žarka molitva za dostavljanje Čiste Istine... Sve dobre duhovne snage imaju samo jedan cilj.... na Zemlji utjelovljenu bit (postojanje) sjediniti s Bogom, odnosno, biti mu od pomoći u tome. Duhovno sjedinjenje postoji, ali samo u stanju svjetla, odnosno, u stanju spoznaje koja je posljedica života u Ljubavi. Da bi se doseglo ovo stanje, čovjeku je dan zemaljski život u kojem on može izgraditi svoje sposobnosti, koje su na početku njegovog utjelovljenja tek slabo razvijene, ali sukladno njegovoj volji mogu doživjeti uzlazni ili silazni razvoj. Tijek njegovog života mu daje dovoljno prilika za taj razvoj, ali on ne ovisi o manje ili više razvijenim darovima razuma, nego jedino o volji za dobro, o stavu prema Bogu, i stoga o djelovanju u Ljubavi.... o stremljenju prema sjedinjenju s Bogom kroz dobra djela.... Jedino kroz to čovjek može doseći tako visoki stupanj duhovnog razvoja, da on već na Zemlji uđe u stanje svjetla, odnosno, da dođe do spoznaje.... Onda se već dogodilo usklađivanje s Bogom, i ovo stanje duši čovjeka po njegovoj smrti osigurava ulazak u kraljevstvo svjetla, u sfere gdje ona može sudjelovati u Kristovom djelu otkupljenja, gdje je ona sposobna drugim dušama ponovno pomagati do znanja, do svjetla, tako da ona podučava Ljubav, i na taj način je iskupiteljski aktivna. Stoga ovaj stupanj savršenstva mogu s lakoćom postići oni ljudi, koji samo imaju volju za dobro, i koji uspostavljaju vezu s Bogom kroz iskrenu molitvu.... Da ljudi imaju različite sposobnosti shvaćanja, da su oni više ili manje inteligentni, nije na nijedan način odlučujuće za ovu volju za dobro. Jer, duhovna iskra u čovjeku će se kroz Ljubav dovesti do buđenja. Ali, Ljubav se rađa u srcu, i može biti iznimno živa u čovjeku čija aktivnost razuma znatno zaostaje za onom kod nekog drugog čovjeka. A čak i tamo gdje se svjetlo, spoznaja Istine, ne pojavljuje izvanredno tijekom zemaljskog života, duša na ulasku u kraljevstvo onostranog može biti obuzeta svjetlom, odnosno, spoznaja joj može doći munjevito brzo, i prekomjerno obilno znanje ju sada čini sposobnom za gorljivu Ljubavnu aktivnost u onostranom. I stoga je bespredmetna zabrinutost da bi manje razvijeno razumsko razmišljanje moglo utjecati na duševnu zrelost, da bi stoga svakoj duši jednom trebala biti ponuđena prilika, da iskoristi napredne tjelesne sposobnosti kako bi dosegla visoku zrelost na Zemlji. Takve duše uistinu mogu nadasve blagotvorno djelovati na Zemlji, ukoliko svoje izvanredne sposobnosti razuma stave u službu bližnjemu kako bi mu prenijele duhovno znanje i time ih potakle na višu aktivnost Ljubavi. Ali, čovjek isto tako može dovesti Ljubav do najvišeg razvoja bez posebnog poticaja, i ovaj čovjek će nesumnjivo dosegnuti najvišu zrelost. Njegovo razmišljanje može međutim biti sasvim ne-komplicirano, ne mora nužno biti prepoznatljivo više znanje, a unatoč tome je on vođen u svome razmišljanju i djelovanju od dobrih duhovnih snaga, koje ga opskrbljuju sukladno njegovom daru shvaćanja, i stalno ga potiču na povećano Ljubavno djelovanje, kako bi postigao svoje sjedinjenje s Bogom. Stoga je Ljubav prva, iz nje se najprije rađa mudrost, a ova mudrost je udio duše, čim ona uđe u duhovno kraljevstvo. Ali, jedno jedino utjelovljenje na Zemlji može dovesti Ljubav do punog razvoja, jer Ljubav može biti prakticirana u svakoj životnoj situaciji, u svakoj životnoj sudbini, u svakom tjelesnom i duhovnom stanju, budući onajedino ima za preduvjet, da se zapali Božanska iskra u čovjeku, i razbukta u najviši plamen, a to može učiniti čovjek najprimitivnijeg razmišljanja, ako on samo ima volju da bude dobar. Ali, u njemu je spoznaja dobra i zla, jer se obje snage, dobre i zle, bore za njegovu dušu, i stoga je njegovo mišljenje pod utjecajem obje duhovne snage, a pobjedu nad njim nose snage kojima se okrene njegova slobodna volja. Kako se međutim odlučuje njegova volja, do određene mjere ovisi o njegovoj vjeri, o njegovom stavu prema Bogu i prema Kristovom djelu otkupljenja, čim on ima znanje o tome. Isus Krist je umro na Križu za slabe, koji sami od sebe nisu bili u stanju namaknuti volju za dobro. Ali, neka nitko ne misli da je jak.... Iako je on dokazao visoke umne sposobnosti, on još uvijek potrebuje milosti djela otkupljenja, od Isusa Krista otkupljeno osnaženje volje, kako bi mogao sazrjeti u svjetlosno biće, za vrijeme njegovog zemaljskog života.... I stoga je Isus Krist napravio naknadu, tako da mogu postati blaženi svi koji su dobre volje.... (13 Kolovoza 1944) Čovječanstvo je zaista veoma zaostalo u svom duhovnom razvoju, i ono se ne osvrće na nikakvu mogućnost napretka. Ovo je neosporno proces hlađenja, koji svoj uzrok ima u slobodnoj volji čovjeka, a za koju on također mora odgovarati. Zato čovjek ne može očekivati nikakvu podršku za nešto što je nastupilo vlastitom krivnjom. No, bila bi to podrška, ako bi on, vlastitom krivnjom propušteni ili zanemareni razvoj mogao svojevoljno nadoknaditi u ponovljenom utjelovljenju na Zemlji. Jer on svoju slobodnu volju nije ispravno iskoristio, za što je međutim u svakoj životnoj situaciji bio sposoban kroz otkupljujuće djelo Krista, Koji je Svojom smrću na Križu slomio nadmoć Njegovog protivnika nad ljudskom voljom. Stoga nema nikakvog opravdanja za ponovljeni prelazak zemaljskog života jedne nesavršene duše, koje bi se moglo zasnivati na Božanskoj pravednosti, jer čim je čovjek podbacio unatoč priljevu milosti, on ne može zahtijevati samovoljno ponavljanje jednog utjelovljenja na Zemlji, kako bi postigao isti stupanj zrelosti, kojeg čovjek s dobrom voljom može postići za vrijeme svoga zemaljskog života, nego on sada treba ponovo prevaliti daleko teži uspon u onostranom, kao pravično poravnanje za njegovu pogrešnu volju. Ljudi imaju sasvim različita znanja i različite zemaljske sposobnosti, i ovo ih često dovodi do pogrešnog shvaćanja, da se sazrijevanje duše odvija primjereno ovim sposobnostima. Ali onda ostaje nesagledano da je odlučujuća jedino Ljubavna aktivnost, dakle, jedino Ljubavno djelovanje potpomaže razvoj naviše. Ali, svaki čovjek može prakticirati Ljubav, budući je za to potrebna jedino volja čovjeka, to je nagonjenje srca, koje nije u nikakvoj povezanosti sa nekim određenim stupnjem znanja, ili sa posebno razvijenom aktivnošću razuma. Da hlađenje Ljubavi naravno povlači za sobom i smanjenje znanja, neosporno je, pa stoga i mračno duhovno stanje izrazito izlazi na vidjelo, budući je ono posljedica nedostatka Ljubavi (neljubaznosti, nemilosrdnosti), za kojeg će duša jednom morati odgovarati.... (14 Kolovoza 1944) O višem razvoju se može govoriti jedino onda, kada se duša povezala s Duhom, kada ona dakle prakticira Ljubav, i kroz to je probudila u život duhovnu iskru u sebi, koja sada ostaje u postojanoj aktivnosti, odnosno, pokreće dušu na neprestano Ljubavno djelovanje. Posljedično, bez Ljubavnog djelovanja se mora zabilježiti zastoj razvoja, ili čak nazadovanje kod očitog nedostatka Ljubavi. Ali, svakom je čovjeku na raspolaganju jednaka mjera milosti i dane su mu iste mogućnosti za sazrijevanje duše. Ako ih sada on ne koristi, i također ostavlja neuvažene milosti, tako da one ne mogu postati učinkoviti na njemu, onda on također mora, sukladno Božanskoj pravednosti, uzeti na sebe i posljedice, odnosno, on se u onostranom sam mora nositi sa stanjem, u koje je dospio vlastitom krivnjom, stoga zasluženo.... Sada bi na izvjestan način bilo nepravedno, ako bi njemu, koji veliku milost utjelovljenja nije iskoristio za spasenje svoje duše, još jednom bila ponuđena ista prilika, da nadoknadi ono što je propustio... To bi bila nepravda naspram onih koji su u potpunosti iskoristili njihov zemaljski život, ne ne uvažavajući svoje tijelo, u odricanju, i stalnom suzdržavanju od radosti svijeta. Dublje znanje zaista nije apsolutno potrebno, jedino aktivnost Ljubavi, i stoga se i najneukiji čovjek može razvijati naviše, ako je on samo Ljubavno aktivan, jer mu znanje prilazi čim mu je ono potrebno za njegove bližnje, ili kada on uđe u duhovno kraljevstvo. Jer onda on može usrećivati duše u onostranom svojim znanjem, koje će mu sada biti preneseno munjevito brzo, tako da on kao nositelj svjetla može opet djelovati u Ljubavi u duhovnom kraljevstvu.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi