Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3190a
3190a ISTINITOST NADAHNUTIH OBJAVA.... MEDIJALNO....
13.srpnja.1944: Knjiga 42
Čovjek ima dar rasuđivanja i taj dar treba koristiti. Njegovo je pravo i obaveza promatrati što se oko njega događa, i u skladu s tim postaviti se za ili protiv u odnosu na događaje, inače dar razuma ostavlja neiskorištenim i to je na štetu njegove duše, koja u svemu treba sazrijevati. Savjesno provjeravanje čovjeku daje pravo da prosudi i ono je za to upravo nužno. Savjesno provjeravanje čini ga sposobnim donijeti ispravnu odluku, jer je tad prepoznatljiva volja za posjedovanjem onoga što je istinito, i ta volja uvijek je blagoslovljena, tako da će čovjeku biti podarena snaga spoznaje kojom on onda može pravo rasuđivati....
Blagoslov Božanskog otkrovenja mnogim ljudima ostaje nedostupan, jer Božansko otkrovenje ne priznaju. S druge strane, mnoge stvari se priznaju i nažalost zastupaju kao da dolaze odozgor, iako nisu Božanskog porijekla. Ako se to onda propagira, to vodi u užasnu zabludu i ljude priječi u spoznaji Istine. E sad, ako je čovjek potpuno bez preduvjerenja, vrlo brzo će prepoznati duha koji je u tome što bi se ljudima trebalo predstaviti kao Istina. On će osjećati tamo gdje drugi moraju koristiti razum da bi došli do istog rezultata, i tad je glas srca taj koji čovjeka uči i upozorava kad mu neistina dodiruje uho, ali i čini da prepoznaje ono što je ispravno i što bi čovjeku služilo za spas (zdravlje i dobrobit) duše....
Istinitost nadahnute objave laka je za prepoznati po tome što ona u sebi sadrži Božansku Mudrost. Objave moraju imati sadržaj koji daleko nadilazi ljudsko razmišljanje, dakle moraju sadržavati sažeta objašnjenja koja čovjeku daju sliku Bića vječnog Božanstva, moraju Ljubav, Mudrost i svemoć Boga učiniti prepoznatljivom, dakle moraju biti duboke po sadržaju i jasne u konstrukciji. One s obzirom na sadržaj moraju biti poduke koje otkrivaju visoko znanje učitelja, a s druge strane moraju biti tako koncipirane da su razumljive svakom čovjeku koji želi razumjeti.
Darovima koji se nude medijalnim putem često nedostaje dubina, i oni isto tako ne sadrže mudrosti koje umnažaju znanje čovjeka, pošto im nedostaje povezanost (kontekst). No ako na ljude utječu na način da ih poboljšavaju, izvjesno je da imaju duhovnog davatelja, koji stremi Bogu; samo što se on još ne nalazi u onom stupnju svjetla koji dozvoljava podučavanje ljudi. No on se trudi širiti svoje nazore i pri tome se služi ljudima koji svoju volju stavljaju na raspolaganje nepoznatim silama, što mu stoga ni nije branjeno od strane Boga pošto ti ljudi zaobilaze direktan put, put k Bogu, molitvu za djelovanje Duha, koja im daje najsigurnije jamstvo da ih bića koja su u neistini tad više ne mogu podučavati.
Snaga volje potrebna je za primanje Istine iz Boga, a ne to da se čovjek liši svoje volje koju tada mogu prisvojiti i bića koja se žele istaći bez da imaju nalog od Boga za podučavanje ljudi. Tim bićima to je prilika da na ljude prenesu još nedovoljno (falično) znanje. Oni će doduše ljudskom voljom za Bogu-ugodnim životom biti sprječavani širiti neistinu. No ako je čovjek i sam navezan na zabludu, oni će tu misao zahvatiti i podrobno reproducirati; oni će na izvjestan način ljudsko mišljenje koristiti kao temelj, na kojem tad grade, i tako nastaju kriva učenja, koja više kao takva nisu prepoznata nego ih se marljivo zastupa kao odozgor primljenu Istinu, iako kao izvorište imaju vlastito mišljenje i volju (čovjeka). Jer čovjek je sam povod takvih učenja, s jedne strane putem svoje volje i svog razmišljanja i s druge strane putem predaje volje, koju tad može koristiti svako biće koje ima pristup onome koji se riješio svoje volje.
Zakoni duhovnog svijeta su određeni, oni su ljudima predstavljeni jasno i nedvosmisleno putem djelovanja Duha, putem unutarnje Riječi.... E sad, ako čovjek izvan tih zakonskih okvira pokušava prodrti u područje koje mu je inače nedostupno, mora i računati s tim da mu ne obavezno bude ponuđena Istina, iako on putem vlastite težnje prema Bogu smanjuje opasnost da postane žrtva loših bića. No jamstvo za sigurnu Istinu ima samo ako se sam podredi Božanskom zakonu, ako Istinu želi primiti iznutra, od strane duhovne iskre u sebi, koja je udio Boga i koja ga nikada neće krivo podučiti....
Ljudi se trebaju povezati sa Samim Bogom, trebaju Ga moliti za Istinu, za prosvjetljenje duha i tada s vjerom iščekivati ispunjenje svojih molbi. Tad će ih Bog podučiti kroz Svoje glasnike ili direktno putem unutarnje Riječi. Ali oba rezultata moraju se podudarati, inače se može dvojbiti Božansko porijeklo, jer Božji glasnici ne naučavaju ništa drugo nego Bog Sâm, jer neprestano ispunjavaju samo Njegovu volju.
Htjeti primiti Istinu u potpuno svjesnom stanju nakon duboke molitve jamči i djelovanje Boga putem Njegovog Duha, i čovjeku nije potreban druga osoba koja se lišava svoje volje kako bi svjetlosnim bićima poslužila kao organ. Jer svjetlosna bića mogu se misano objaviti čovjeku samo ako se čovjek njihovom utjecaju prepusti. Svjesno osluškivanje na unutra čovjek treba vježbati, kako bi u svako doba mogao čuti Božji glas. Misaone poduke stoga su daleko vrednije budući da donose duboko znanje čovjeku koji to žudi i koji ga od Boga ponizno moli. A ako Bog čovjeku govori kroz čista duhovna bića, onda će ona objavljivati isto to što se čovjeku dostavlja putem unutarnje Riječi, no objave nikada neće proturječiti jedna drugoj.
A obilježje je Božanske emisije to da čovjek raste u znanju, koje onda isto tako na shvatljiv način može sprovoditi dalje, da on dakle kao Isusov učenik Njegovo učenje može širiti među ljudima, da im propovijeda Ljubav, dakle uči Ljubav i prakticira Ljubav, inače on sam ne može primiti Istinu. Jer primanje Božanske Istine za preduvjet ima Ljubavnu aktivnost, i stoga će se Istina nalaziti uvijek tamo gdje se prakticira Ljubav, jer tada Sam Bog u čovjeku može djelovati i Njegovo djelovanje uistinu jamči najčišću Istinu....
AMEN
Translated by Lorens Novosel