Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/3139

3139 CEREMONIJE (OBREDI) I IZVANJSKO PRIJEČE...

30.svibnja.1944: Knjiga 41

To je jedino duhovan proces kada se duša čovjeka sjedinjuje sa njenim duhom, i stoga ovaj proces ne treba ni na koji način biti izvanjski obilježen kroz geste ili obredne postupke. Čim duša traži združivanje s duhovnim kraljevstvom, čim se ona u molitvi povezuje s Bogom, ili nastoji stupiti u doticaj sa svjetlosnim bićima, kroz misli koje ona šalje u duhovno kraljevstvo, ona se odvezuje od zemaljskog okruženja, ona više ne poklanja nikakvu pažnju tijelu, i tako se oslobađa od svega zemaljskog, budući ovo priječi iskrenu (duboku, prisnu) povezanost. Pa tako i svaki izvanjski postupak, svaki obred (ceremonija), mora biti smatran preprekom koja slabi (narušava) iskrenu povezanost s Bogom ili sa duhovnim svijetom. Jer, čim je on izvršen čisto mehanički (nesvjesno), bezvrijedan je i nepotreban, ako je međutim prisutna misao čovjeka, onda duhovna povezanost gubi na dubini. Volja bi pri tom mogla biti dobra, ali sam čovjek smanjuje dotok snage koja proizlazi iz ove povezanosti. Duhovno ne trpi zemaljske zapreke, odnosno, odgovarajući su duhovni rezultati. Čovjek nikada ne treba učiniti na vani prepoznatljivim da on uspostavlja duhovnu povezanost; dovoljno je da bližnji zna o njegovom stremljenju, i iznova ga nastoji slijediti na način da u u svoj tišini (miru) ulazi u sebe, i razgovara s Bogom ili s duhovnim bićima. Jer, on mora znati da duhovni svijet nalazi užitak jedino u duhovnim postupcima, da je sama fizička ceremonija (obred) klečanja beznačajna za duhovni svijet jer, ne znak poniznosti pred Bogom, nego sama poniznost, nalazi Njegovo zadovoljstvo, i čovjeku također donosi Njegovu milost. Bog, međutim, ne treba nikakav izvanjski dokaz, nego On gleda u srce, a izvanjskim postupcima često može nedostajati unutarnji život, no sami ljudi se često puštaju zadovoljiti ovim ceremonijama (obredima) i vrše ih samo poradi bližnjih, što duši ne donosi nikakvu duhovnu korist. I stoga se čovjek uvijek treba truditi, sebe u potpunosti odvojiti (odvezati, osloboditi) od zemaljskih običaja i formi, on treba koristiti svaki slobodni minut da uspostavi unutarnji kontakt sa duhovnim svijetom, on treba zemaljski svijet ostaviti izvana, i ne ništa od njega ne ponijeti prijeko, nego jedino duša treba otploviti u duhovno kraljevstvo, tako da joj kroz ovo sjedinjenje u svako doba može pritjecati Božanski dar milosti._>AMEN

Translated by Lorens Novosel