Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2881

2881 UTJELOVLJENJE SVJETLOSNIH BIĆA.... ZADATAK....

13.rujna.1943: Knjiga 37

Tijekom jednog razvojnog perioda ljudska duša se utjelovljuje samo jednom, osim ako slobodnom voljom uzme na sebe dodatni prolazak zemaljskim životom u svrhu ispunjenja zadatka. Znači ponovno utjelovljenje jedino je moguće nakon isteka jednog razvojnog perioda, ako je ono potrebno kako bi se duhovni elementi koji su potpuno udaljeni od Boga, koji su na Zemlji zakazali, ipak priveli Bogu. Ali takva jedna reinkarnacija nikako nije u skladu sa voljom stvorenja, nego bi bila doživljena kao stanje prisile, na koje čovjek iz slobodne volje nikada ne bi pristao. Ponovno utjelovljenje kao čovjek kao uvjet ima i prolazak kroz sva djela stvaranja, koje je nezamislivo mučno. No ako je određeno svjetlosno biće spremno ispuniti zadatak na Zemlji koji je potreban za duhovni razvoj ljudi, onda se može ponovno utjeloviti na Zemlji i tako postići još veći stupanj zrelosti, dakle onda otpada raniji prolazak kroz djela stvaranja, duša odozgor se utjelovljuje u tijelo kako bi pod istim uvjetima sazrijevala kao čovjek do onog stupnja koji onda omogućuje ispunjenje postavljenog zadatka. Takve duše uvijek su dane dušama koje su u duhovnoj potrebi, vodiči su na Zemlji, ljudi koji su u spoznaji Boga i time mogu pomoći bližnjima pri njihovom duhovnom razvoju. Što je veća duhovna nevolja, toliko više se svjetlosnih bića utjelovljuje pomoći radi. Ali njima više nije potreban zemaljski put da bi se oblikovali u svjetlosno biće, jer njihova duša jeste duša svjetla, samo bez znanja o njenom duhovnom stanju i stoga puna stremljenja u visinu, pošto je to od najvećeg mogućeg značaja za bližnje kako bi im se pokazao put koji vodi u visinu. Dakle nema ni govora o utjelovljenju u svrhu usavršavanja, i stoga je krivo i to mišljenje da se duša svojevoljno može utjeloviti u svrhu daljnjeg razvoja. Jer, samo jedna usavršena duša, svjetlosno biće, dragovoljno na sebe uzima materijalni omotač, pošto se pretvorila u Ljubav i Ljubav prema neoslobođenom duhovnom joj nalaže da se vrati u tamnicu iz koje je odavno pobjegla. Ali duša kojoj je još potrebno sazrijevanje protivila bi se vraćanju na Zemlju jer se osjeća oslobođena težine Zemlje pošto se već nalazi u spoznaji, što za nju predstavlja i znanje o mogućnosti evolucije u duhovnom području, a koja je njoj daleko milija od ponovnog zemaljskog života. Mogućnosti razvoja u duhovnom području su međutim prilagođene stanju zrelosti svake duše....

(13 Rujan 1943) Što je duša voljnija, toliko više ona stremi napredovanju, to je i aktivnija i toliko više se produhovljava, znači nije joj potrebno niti materijalno stvaranje, niti si ona to sama namiče putem svoje čežnje makar samo u svojoj mašti. Ona se sve više od toga odvaja, i zemaljske želje se sve više i više povlače. Srazmjerno tome tad živi u duhovnim sferama, u okruženju koje se može jedino nazvati duhovno stvaranje. Svaka mogućnost razvoja ka gore joj je dana, i ona uistinu ne potrebuje ponovni boravak na Zemlji niti to ona žudi, pošto zemaljski život vidi kao prevaziđeni stadij svog razvoja, pa čak iako duši nije donio zrelost koja joj je bila moguća. Ali za nju je to bilo stanje sputanosti, od kojeg se sad osjeća oslobođeno i kome nikad više ne bi stremila. Druga stvar je još skroz materijalna duša, koja bez ikakve spoznaje napušta Zemlju i za nju je još vezana svim osjetilima.... Te duše itekako ponovno čeznu za Zemljom, ali nikada kako bi duhovno sazrele, nego kako bi čisto tjelesno mogle uživati, pošto ljubav prema materijalnom svijetu i prema vlastitom ja, ispunjava dušu i čini da težnja za Zemljom postaje sve veća. No te duše trebaju prevazići ljubav prema materiji i moraju to učiniti u onostranome, pošto su to propustile na Zemlji. One si svojim požudama same stvaraju zemaljski svijet u duhovnom području, vide i posjeduju sve što si požele, no više ne u stvarnosti, nego samo u mašti, i to toliko dugo sve dok ne dođu do spoznaje da samo jure prividna dobra i tad prevaziđu svoje žudnje.... Tek tada njihova okolina se mijenja, i tek tada one započinju svoju djelatnost u duhovnom području koja im omogućuje uspon....

AMEN

Translated by Lorens Novosel