Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2818

2818 POSTANAK KRISTA COVJEKOM…

20.srpnja.1943: Knjiga 37

Što više je covjecanstvo lišeno Duha, to teže ono takoder nalazi pravi put nazad, jer sada Božji protivnik ima nad njim veliku moc. A, u vrijeme Kristova silaska, covjecanstvo je stiglo do niskog stanja, da se bez Božanske pomoci nijedan covjek više nije mogao osloboditi ove moci, zbog cega je Bog Sam Sebe dostavio Svojemu protivniku, kako bi ga pobijedio snagom Svoje Ljubavi, i kako bi ljudima dao u ruke jedino sredstvo s kojim su se mogli otrgnuti iz njegove vlasti. Božji protivnik je imao iza sebe cijelo covjecanstvo. Bog u Isusu je stajao Sam naspram njega, a unatoc tome je bila dovoljna snaga Njegove Ljubavi da slomi njegovu moc, buduci je Ljubav nepobjediva, ona jedino treba biti ispravno primijenjena… ona se mora okrenuti nespašenome, ona mora biti Božanskog porijekla, odnosno… ona ne smije postati samoljublje, i okrenuti se stvarima koje su udio Božjeg protivnika. A ova prava Ljubav je zracila iz Isusa na svakog covjeka… tako je Isus osjecao najdublju milosrdnu Ljubav za trpece, od protivnika porobljeno, covjecanstvo, i On im je htio pomoci. Takva je Ljubav morala ljude odvratiti od Božjeg protivnika, i njega uciniti nemocnim, jer je Ljubav bila jaca od njega i njegove moci. Covjek kao takav, u tom stanju duha cijelog covjecanstva, više nije bio u stanju razviti takvu Ljubav. Tako je Sama vjecna Ljubav Sebe utjelovila u jednom covjeku, Koji je imao volju u Sebe prihvatiti vjecnu Ljubav, jer je imao volju izbaviti covjecanstvo… Ova volja ga je osposobila da u Sebe primi vjecnu Ljubav, buduci je Njegova volja bila uvijek okrenuta dobru. On se gnušao zla zbog zla, On je bio dobar iz najvece dubine srca, On nije tražio nikakvu korist, nije bio proracunat, nego Ga je jedino Ljubav za covjecanstvo pokretala u svem razmišljanju, htijenju i djelovanju. I tako je Sam Bog bio u Njemu u svoj punini, buduci je sve dobro Bog, svaka plemenita misao je Božje duhovno zracenje koje dolazi u skladu sa voljom covjeka… koja raste do najvece mudrosti i do sposobnosti da ostvari sve što covjek želi… Bog je Sebi Samome dao ljudski omotac, u kojem je On ljudima želio dati primjer za što su oni sposobni, ako na ispravan nacin koriste svoju volju.... On Sam je postao covjek, On Se lišio sve snage i moci, i hodao je kao covjek medu Svojim stvorenjima, Njegovo tijelo se potpuno prilagodilo zakonima prirode, kojima je covjek kao takav podvrgnut… ali je On poštovao jedno: On je njegovao Ljubav i time je privukao bližnje u djelokrug Božanskog Ljubavnog zracenja jer, što je dohvaceno od Njegove Ljubavi, sada je bilo dohvaceno i od Samoga Boga, Koji je djelovao u Njemu i kroz Njega. Bog je uzeo prebivalište u ljudskom omotacu, i On je ljude nastojao promijeniti živeci njima za primjer život, koji je za sadržaj imao Ljubav, da im pokaže snagu i moc Ljubavi, kojoj se moralo prignuti sve što je Bogu podloženo (što je pod Bogom), što takoder obavezuje i onoga, koji se ucinio Božjim protivnikom, kroz svoju ne-ljubav, (nemilosrdnost, okrutnost), i njegovu slobodnu volju.... Bog je postao covjekom iz Ljubavi za covjecanstvo, koje u najmracnijoj duhovnoj noci više nije nalazilo put prema Njemu, buduci je zanemarilo Ljubav, koja jedina vodi k Bogu, i nadvladava Božjeg protivnika.

AMEN

Translated by Lorens Novosel