Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2776

2776 VOLJA ZA ŽIVOTOM.... STRAH OD SMRTI....

16.lipnja.1943: Knjiga 34/35/36

Volja ljudskog bića za životom/življenjem je vrlo snažno razvijena sve dok je zrelost njegove duše i dalje vrlo niska, što je sasvim razumljivo budući ga svijet i dalje obuzima/očarava i daje mu pričinu [[ili ‘pretendira/pretvara se’]] kako ispunjava njegove želje. Ljudsko biće nalazi odustajanje od njegovog zemaljskog života izuzetno teškim sve dok mu nedostaje vjere u život nakon smrti, budući potonje čini da on na život na Zemlji gleda drugačije. Vrlo duboko posvećena/privržena osoba na zemaljski život gleda tek kao na prijelazno mjesto, kao na školu koju mora pohađati kako bi bio primljen u kraljevstvo gdje započinje stvarni život. I ova vjera će mu također dati snagu prevladati sve prepreke i poteškoće zemaljskog života, dok se nevjernik često slama i odbacuje svoj život pretpostavljajući kako ga je on sam sposoban trajno dokončati. Svatko sa vrlo dubokom vjerom će rado dati svoj život ako se to od njega zahtjeva budući usmjerava svoju pažnju prema životu nakon smrti njegova tijela i njegovoj čežnji za uniji sa Bogom, pošto osjeća kako je to primarno istinski život. Sve dok ljudsko biće jedino obraća pažnju na Zemlju i njezina dobra on koči/spriječava svoje težnje za uzlazom, on žudi svijet sa svakom žilicom svojeg bića i misao kako će jednog dana morati napustiti ovaj svijet je za njega nepodnošljiva i depresivna.

A to otkriva njegovo stanje uma pošto njegova ljubav za svijetom umanjuje njegovu ljubav spram Boga i drugih ljudi, i stoga je čovjek i dalje duhovno nezreo, to jest, njegova duša se još nije ujedinila sa duhom u sebi, on još nema svjesnost i ništa mu bolje nije poznato od njegova zemaljskog života. U tom slučaju je za njega svaka misao o smrti strašna, on želi živjeti da bi uživao, on žudi svjetovna dobra i zanemaruje/prezire duhovne vrijednosti. I ovaj se duhovno nizak nivo ne može dovoljno puno kritizirati pošto je ljudsko biće sada u velikoj opasnosti izgubiti njegov zemaljski baš kao i duhovni život. Ako ne iskoristi svoj zemaljski život da bi pronašao sjedinjenje sa Bogom on će živjeti uzalud i za njega je bolje izgubiti zemaljski život nego se najdublje zaljubiti u materiju, što je istoznačno sa duhovnom smrću. Zemaljski život je milost dana ljudskom biću poradi višeg razvoja i za nadvladavanje [[ili ‘da bi se izdignuo iznad’]] materije kako bi mogao ući u duhovno kraljevstvo.... Međutim, ako zbiljski zadatak ljudskog bića na Zemlji biva zanemaren on sebe veže za materiju i mora na silu biti odvučen/odvojen dokončavanjem njegovog zemaljskog života. Sve dok je misao o fizičkoj smrti nepodnošljiva za čovjeka on ne obraća dovoljno pažnje na njegov stvaran zemaljski zadatak. Volja za životom je u njemu toliko jaka da će učiniti sve da bi ga zaštitio i produžio u vjeri kako je njegov život u njegovim vlastitim rukama, a ipak on se plaši da ga ne izgubi prerano. Jedino sa mišlju o onostranom, u vjeri o dušinom životu nakon smrti, užas od smrti se započinje povlačiti i onda ljudsko biće razumije kako je njegov zemaljski život samo pripremna faza za stvaran život koji će trajati vječno.

AMEN

Translated by Lorens Novosel