Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2461

2461 NEMORALNOST.... NEPISANI ZAKONI....

30.kolovoza.1942: Knjiga 33

Opca nemoralnost prati vrijeme ljudske bezobzirnosti i cinjenica da ljudi više ne pokazuju nikakve obzirnosti spram osjecaja njihovih bližnjih ljudskih bica i tako više ne primjenjuju ikakvu vrstu samo-kontrole je takoder znak duhovnog izopacenja. I naraštaj bez manira i bez znacajnog morala naglavacke srlja u katastrofu.... Istinabog, ljudi ovo nalaze neshvatljivim, buduci smatraju uljudnost tek ljudskim dodatkom i da vremena opravdavaju davanje punog izražaja svim instinktima. I njihova gledišta su ohrabrena sa potpuno pogrešnim mišljenjema da moralni zakoni samo sprijecavaju ljude da uživaju život i prema tome moraju biti ukinuti. Ni jedan narod nikada nece preživjeti ako ne želi prihvatiti ikakve zakone kao vodece principe koji daju ljudima moralnu stabilnost tako da ce oni živjeti njihov život unutar okvira izvjesnog socijalnog reda.... Ovi su nepisani zakoni koje su ljudi unatoc tome prihvacali sve do sada, buduci su svi oni spoznavali i nužnost baš kao i blagoslov takvih zakona i, poradi ljudskog reda, su im se podredivali bez rasprave.... Ovi su zakoni povecavajuce više zaboravljeni ili su svjesno zanemareni od strane ljudi buduci ih oni sprijecavaju da udovoljavaju njihovoj senzualnosti. Ovo jasno ukazuje opadanje duhovnog razvoja, jer što je više senzualan covjek, to on manje stremi ka Bogu; on žudi svijet, to jest, sve što pruža zadovoljstvo tijelu, i poradi tijela uklanja svaku obzirnost spram njegovih bližnjih ljudskih bica. Kao rezultat, ljudsko bice pada žrtvom duhovnim silama koje su bile živjele život neobuzdanog zadovoljstva na Zemlji, koji su udovoljavali njihovim žudnjama i time su bili vodili grešan život. Ove duhovne sile vrše ogroman utjecaj na te ljude i koriste ih tako da ljudsko bice obraca sve manje i manje pažnje na nepisane zakone, da on bezrezervno sebe prepušta jednom lagodnom nacinu života i da nikakvo ogranicenje za njega ne postoji osim ispunjenja njegove požude. Ovaj stav spram svjetovnih zadovoljstava nece nikada voditi do duhovnog razvoja, jer bilo što da tijelo zahtjeva to ce uvijek unazaditi [[(ili ‘biti od štete za’)]] dušu. Pored toga, duhovnom ce se stremljenju podsmjehivati i izrugivati, i to bez ikakva sustezanja, buduci ce ljudi izgubiti svaki osjecaj dolicnosti i dobre manire.... Otud, gledište se pojedinacne osobe isto tako nece poštovati nego ce se smatrati nasilnim i prema tome ce biti odbaceno, cesto na najsramotniji nacin. Jer nemoralnost i duhovno izopacenje idu ruku pod ruku. Ljudi doista govore o tome kako su prosvjetljeni a, ipak, oni su manje prosvjetljeni nego ikada prije.... Oni govore o duhovnom napretku a, ipak, daleko zaostaju, jer oni ga ne razumiju kao napredak duše, namjesto toga, oni jedino misle na pogrešan nacin razmišljanja, kojeg unatoc tome smatraju vrijednim stremljenja. Oni pokušavaju konstruirati novu moralnost za sebe same koja potpomaže i potice jedan lagodan nacin života i namjeravaju ga prikazati kao ideal. I tako ce novi zakoni doci u postojanje i stari zakoni ce biti opozvani, i covjecanstvo ce se sukladno tome promijeniti i izgubiti svaku vodilicu za krepostan, Bogu-mio život koji je naumljen unaprijediti dušu ljudskog bica.

AMEN

Translated by Lorens Novosel