Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2460

2460 VELICINA I BICE (PRIRODA) VJECNOG BOŽANSTVA…

29.kolovoza.1942: Knjiga 33

Božja velicina ce covjeku postati ocigledna, tek kada je njegov duh probuden, ali cak i tada je za njega nedokuciva, buduci mu ne može biti ponudeno ništa za usporedbu, a covjek kao takav je nesposoban razotkriti ovu tajnu. Jer, Božja velicina nije mjerljiva zemaljskim mjerilima, ona takoder nije nepostojan pojam; Bog ostaje u svoj vjecnosti najsavršenije, najsvetije Bice, kakvo je Ono bilo od vjecnosti.... Pa ipak, ovo savršeno Bice ce se brinuti za najbeznacajnije stvorenje, buduci je ono bilo stvoreno iz Njegove ruke, kroz Njegovu Ljubavnu volju. A ipak, vjecno Božanstvo covjeku izgleda kao Bice koje postupa usko ograniceno, buduci Ono pojedinog covjeka cini odgovornim za ono što radi… (29 Kolovoza 1942) Božji dar milosti medutim, cini covjeka sposobnim za provodenje onoga što Bog zahtjeva od ljudi. Što On medutim traži od ljudi, utemeljeno je u Njegovoj vjecnoj mudrosti i Ljubavi, a covjek za vrijeme svojega zemaljskog puta, ne može shvatiti kako ti zahtjevi odgovaraju Božjoj mudrosti. To njemu može biti ucinjeno razumljivim, jedino u prispodobama (poredbama) i slikama, cim je covjek prijemciv za to. A, ova prijemcivost je opet, ovisna o tome da li, i na koji nacin, covjek uspostavlja vezu s Bogom. U skladu s tim ce covjek takoder biti u stanju prodrijeti u Bice (prirodu) Božanstva. Bog ne može biti racionalno objašnjen, a jednako malo On može biti racionalno shvacen.... Ali, što je više pri tome aktivan razum, to nejasniji je covjeku pojam vjecnog Božanstva, i on se takoder može potpuno smesti (zbuniti, dezorjentirati), buduci prepoznavanje vjecnog Božanstva ne ovisi o oštrini razuma, nego o osjecaju srca. Tako ce covjek sposoban ljubiti, sebi naciniti predodžbu Boga u skladu s osjecajem, koja više odgovara Istini, nego slika o Njemu, koju covjek zamišlja snagom svoga razumijevanja. No, covjek sposoban ljubiti ce se takoder zadovoljiti od njega stecenom predodžbom u ispravnom prepoznavanju, da covjeku, sve dok on još hoda Zemljom, ne može nikada biti shvatljiva Božja velicina, a ipak, on nece naci nimalo neshvatljivim Njegovo upravljanje i djelovanje, on nece napraviti mjerilo na zemaljskim okolnostima, zemaljskim ucincima i zemaljskim zbivanjima, on nece razumski mudrovati i istraživati, nego ce samo naslijepo vjerovati da je sve što Bog cini i dopušta da se dogodi, dobro i mudro.... I, kroz ovu vjeru ce on dublje prodrijeti u Bice vjecnog Božanstva, nego što se to može uciniti kroz premišljanje o tome, ako je srce covjeka manje duboko u Ljubavi. Bog je Ljubav, i može biti shvacen jedino kroz Ljubav. Bog je Duh, i zato može biti dano jedino duhovno razjašnjenje.... Prema tome, takoder mora biti priznato kao Istina, ono što je kroz Ljubav objavljeno duhu onoga, koji sebe nastoji oblikovati u Ljubav. Ozbiljna volja za potonjim je bezuvjetno potrebna, buduci duhovno nastojanje nije želja da se razumski dokuci nadnaravno, nego rad na sebi samome, odgajanje sebe za Ljubavnu aktivnost, blagost, miroljubivost, strpljenje i milosrde… Taj ce biti uveden u Istinu, i u spoznaju ovih, dok onaj uvijek samo mudruje i istražuje, bez da dode do u potpunosti zadovoljavajuceg rezultata.

AMEN

Translated by Lorens Novosel