Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2299

2299 SLUŽENJE... GRIJEH LIJENOSTI...

12.travnja.1942: Knjiga 32

Prolazak kroz zemaljski život je svjesno i nesvjesno služenje, no uvijek aktivnost, ako ovaj prolazak treba biti podnošljiviji. Ako bićima služenje nije moguće, onda je to stanje smrti, doduše izazvano vlastitom voljom, ali neizrecivo bolno. U stadiju kao čovjek, biću je međutim ostavljeno na slobodu aktivirati se služeći, ili biti neaktivno. A ovo nema tako bolne posljedice kao u prethodnim stadijima, no još je ozbiljnije, budući lijenost neizmjerno opterećuje dušu. Duša neaktivnost osjeća kao prepreku za visinu. Ona to osjeća, ali je više okrenuta tijelu i ispunjava njegove žudnje. A, kako ona na Zemlji zanemaruje svoj zadatak, tako ona neće ni u onostranom ispunjavati zahtjeve koji će joj biti postavljeni kako bi promijenila svoje bolno stanje, koje je posljedica njenog zemaljskog života i njegovog učinka. U onostranom ona neće prepoznati svoje neaktivno stanje kao uzrok njene patnje, i otuda neće ni biti voljna njemu umaći, a ipak osjeća bol svoje neslobode. Osim toga, ona će žuditi, kao na Zemlji, za razonodom i ispunjenjem zemaljskih želja, ali neće nikada biti spremna u služećoj Ljubavi pomoći onima koji pate poput nje. Ovo stanje je nadasve beznadno, kada duša nema nikakav unutarnji poticaj na aktivnost, što je posljedica njenog neaktivnog načina života. Na Zemlji ljudima stalno pritječe snaga, i ona treba biti korištena, treba biti upotrijebljena za služeću aktivnost, jer jedino kroz takvu, duša se sama oslobađa, i također pomaže višem razvoju još nezrelog duhovnog u materiji. No, kada se čovjek preda lijenosti, on zloupotrebljava njemu pritječuću snagu, bez da stekne korist za svoju dušu. To bi bio samo jedan zastoj, kada lijenost ne bi istovremeno bila opasnost da čovjek potpadne porocima koji za njega znače retrogradni razvoj. Jer, sada stupa u akciju Božji protivnik, donoseći pred lijenog čovjeka sve ugodnosti zemaljskog života, i potičući ga da ih ganja. Žudnja za užitkom, proždrljivost (neumjerenost) i tjelesne žudnje, navode ga na mnoge grijehe, oslabljuju tijelo i dušu, i čine ju neprikladnom za otpor. Žudnja za zemaljskim dobrima će narasti, i duša se sada drži sasvim daleko od svojega istinskog zemaljskog zadatka, ako ona još ne popušta nagonjenju Duha, Koji duši predočava da se odrekne tog načina života. Ako duša još pribavi ovu snagu volje, onda je ona spašena, no to zahtijeva veliku voljnu snagu, i prisnu molitvu Bogu za pomoć i snaženje volje. No, lijenost ide pod ruku sa žudnjom za svijetom, i čovjek ne obraća pažnju na duhovni zadatak. I duša mora u onostranom gorko okajavati tako pogrešno vođen način života, budući ona ne ostaje pošteđena boli stanja neaktivnosti. Ona ih treba podnositi, sve dok sama od sebe ne požudi za aktivnošću, što može trajati nezamislivo dugo vremena.

AMEN

Translated by Lorens Novosel