Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2165
2165 MOLITVA ZA DUŠE U ONOSTRANOM - KOJE NISU STEKLE LJUBAV NA ZEMLJI....
24.studenoga.1941: Knjiga 31
Stazu patnje jedne neiskupljene duše je nemoguće opisati ljudima, a ipak oni bi trebali znati da ona mora otrpjeti jedno nezamislivo beznadežno stanje budući je ovo znanje [[(Knjižica br. 29)]] naumljeno nagnati ljude na to da pomoćno podupiru takve duše, otud oni su neprestano opominjani da ne zaborave ove duše. Oni će zahvaliti tim ljudima tisućerostruko koji olakšaju njihovu agoniju tako da mole za njih. Duše u onostranom koje ostave ljude iza sebe na Zemlji sa kojima su bili s Ljubavlju povezani imaju prednost poredbeno sa onima koji nisu stekli Ljubav za sebe na Zemlji. Ljubavlju ispunjene misli i usrdne [[(pobožne)]] želje slijede prijašnje, ili takve duše primaju snagu kroz srdačnu molitvu, što može naknadno poboljšati njihovu situaciju. Svaka Ljubavlju ispunjena misao se od strane duša doživljava ublažujuće te iznova probuđuje Ljubav, koja će onda sebe očitovati spram jednako patničkih duša. Međutim, duše koje su živjele bez Ljubavi na Zemlji moraju gladovati i neizrecivo patiti. One su brzo zaboravljene ili se na njih jedino misli sa neljubaznošću, i ovo ima užasne posljedice na njihovo stanje u onostranom. Svaka ljubazna misao ljudi na Zemlji za duše u onostranom olakšava njihova mučenja, svaka loša misao ih povećaje i duše same su nesposobne odbraniti sebe ili nametnuti ljudima da ih ljube. Sada je duša zamjetno afektirana Ljubavlju ili nemilosrđem što ili olakšava ili priječi njezino naprezanje spram uspona. Duše kojima u cjelosti nedostaje Ljubavi ljudi na Zemlji moraju zavisiti kompletno o njima samima u potpuno mračnim okruženjima i trpjeti neopisivu nedaću. Ove bi duše trebale biti na Zemlji posebice uzete u obzir u molitvi tako da one, također, osjete blagoslov zauzimanja, tako da osjete snagu Ljubavi unutar njih samih i time se jedna unutarnja promjena odvija. Jer čim Ljubavlju ispunjena misao ovlaš dotakne takve usamljene duše one ju zamjećuju i okreću se spram izvora ove misli, one dolaze blizu osobe koja je milosrdno mislila na njih i promatraju ga i njegove karakteristike, njegove akcije i njegov slijed misli. One isto tako neće nikada zlostavljati [[(uznemiravati)]] osobu koja je dobra spram njih, premda su oni sami rijetko sposobni za dobre osjećaje. Ipak oni promišljaju o razlogu zašto se njihovo stanje patnje umanjuje kada su blizu ovim ljudima i oni osjećaju zamjetno olakšanje kroz molitvu u ime duša koje se naprežu u tami. I oni nauče prepoznati da je Ljubav jedino sredstvo za unapređenje njihove situacije. I jednom kada je duša stekla ovo shvaćanje ona će onda također postati nježna i pomoćna spram drugih duša i oni su izbjegli najgorčoj nedaći. Ljudi na Zemlji bi bili sposobni iskupiti beskrajno mnogo duša iz njihove nevolje ako bi pokušali zamisliti bespomoćnost ovih duša. Jer ako osjećaju iskru Ljubavi unutar njih samih njihova velika patnja bi ih trebala ganuti i probuditi njihovu volju da pomognu tim dušama. Ljudi bi trebali uključiti u njihove molitve ove jadne duše kojima nedostaje snage da pomognu sebi samima, oni bi trebali zazivati Boga za milost i milosrđe za ove duše, oni im trebaju dati njihovu Ljubav i nikada ne misliti bezosjećajno o umrloj osobi tako da ne povećaju njegovu bol. Jer onda će duša biti u velikoj opasnosti postati kompletno tvrda te da svaka dobra naklonost u njoj umre.... Ali duše bi trebale biti iskupljene i ljudi na Zemlji mogu doprinjeti strašno puno spram postignuća toga.
AMEN
Translated by Lorens Novosel