Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/2081

2081 BOŽANSKO VODSTVO....

20.rujna.1941: Knjiga 30

Put prema gore lak je ako je Sam Bog čovjekov pratitelj. Onda nema prepreka, jer Bog svoje štićenike provodi pored svih opasnosti, On ih sprovodi kroz trnje i šikare bez da ovi na njih obraćaju pažnju, ne pušta ih da zalutaju, nego ih do cilja vodi sigurno i brzo. Put prema gore težak je samo onda kad ga čovjek želi ići sam. Tada mu često prijeti posrtanje ili skretanje s pravog puta.

Međutim, ako se on prepusti Božanskom vodstvu, može bez oklijevanja hodati Zemljom, njegov hod (put) biti će prav, jer ako je Bog pozvan da bude vodič, On je i spreman za vodstvo. Doduše nevidljivo tjelesnom oku, no vazda učinkovito i osjetno srcu čovjeka, koji tada hoda tako sigurno znajući da je Bog uvijek uz njega. I gdje god on onda da upravi svoje korake, gdje god on usmjeri svoje noge.... Sam Bog ga je vodio, tako da je sve što čini ispravno. Biti će to u skladu s Božjom voljom, jer kad se bez otpora preda Bogu, Božja volja prelazi na njega, i on mora izvoditi ono što je Božja volja.

Tako da se čovjek ne treba više brinuti, jer Bog određuje danas i sutra, određuje dan i sat, pošto se ispunjava ono što je predviđeno u Njegovom mudrom planu. On određuje ljude koji trebaju ispuniti svoju misiju, On utječe na sve one koji Mu radosno podređuju svoju volju; ne određuje ih protiv njihove volje, no tī koji su voljni služiti Mu, osjećaju u svom srcu Božansku volju i ispunjavaju je rado.

Znači On se za Svoje djelovanje na Zemlji može poslužiti tim ljudima. Oni svojim putem idu nesputani, pošto znaju da su u Božanskom vodstvu, hrabri su i moćni.... Oni i svoje bližnje također upravljaju na pravi put, jer tī koji se nalaze u Božanskom vodstvu, znaju za svoj zadatak. Oni se trude pomagati bližnjima i potiču ih na to da si Boga izaberu za vodiča. A tko se penje vođen Bogom, njegov put mora voditi do cilja.... Do vječne domovine, do Očeve Kuće.... U kraljevstvo koje je Bog pripremio Svojoj djeci u svoj slavi....

AMEN

Translated by Lorens Novosel