Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/1947
1947 SPAŠAVANJE DUHOVNOGA.... SVJETLONOŠE.... ZNANJE- SVJETLO....
11.lipnja.1941: Knjiga 28
Kad se čovjek odluči za Boga, njegov zemaljski zadatak već je ispunjen, jer od tog trenutka on živi u volji da služi Bogu i da slijedi Njegove zapovijedi, čak i kad je ta volja često još oslabljena i čovjek često još griješi. No, svojom žudnjom da se podredi Božjoj Volji, njegov nekadašnji otpor protiv Boga time je postao nevažan, on je prepoznao svoje porijeklo i žudi nazad, i slobodna odluka tad je pala.
Tad mu pak na raspolaganju stoje sile koje snaže njegovu volju i umnažaju njegovu spoznaju, a te snage su već postale jedno s Bogom, posljedično tome on je obuhvaćen Samim Bogom i više ne može pasti natrag u staru krivnju grijeha, krivnju pobune protiv Boga.... Bogu se predao u slobodnoj volji i tad Mu ostaje vječno predan. Pad nazad je nemoguć, jer konačno sjedinjenje s Bogom je cilj kojem čovjek tada svjesno teži.
I tad je svaki čas na Zemlji sazrijevanje.... umnažanje svjetla, znanja, i to se izražava u umnoženoj Ljubavnoj aktivnosti, u spasilačkoj Ljubavi.... Ako se je i sam čovjek oslobodio od volje protivnika, onda je njegova daljnja aktivnost spašavanje bližnjih, a drugi zemaljski posao čini mu se bez svrhe i smisla, a rad na duši bližnjega predmetom je svih njegovih kontemplacijā i nastojanjā. I tek sada on izvodi najvrijedniji rad.... priključuje se onostranim svjetlosnim bićima i aktivan je u izbavljanju....
A tko sudjeluje u djelu spasenja već na Zemlji, taj radi sa Bogom i za Njega.... njegova volja kao i njegov posao biti će blagoslovljeni. To doduše zahtjeva veliku Milost, no ona čovjeku i pritječe, pa on tad može i savladati svaki zadatak pred koji je postavljen.
Spašavanje duhovnoga znači mjenjanje dotadašnjeg mračnog stanja u svjetlo.... tama duha je neznanje, a svjetlo je znanje.... posljedično, nespašenom duhovnom mora biti pruženo znanje kako bi ga se dovelo u stanje prosvjetljenosti.
E sad, taj zadatak ne može ispuniti čovjek koji i sam još ne nosi svjetlo, čak i ako raspolaže velikim zemaljskim znanjem. Stoga je bez ikakvog značenja to u kojem zemaljskom stupnju znanja se nalazi čovjek koji se na Zemlji želi aktivirati spasiteljski.... znanje koje on želi predavati dalje, nema ništa zajedničko sa zemaljskim znanjem. Radi se o Božanskim mudrostima, koje on treba prenositi bližnjima, no one mogu biti primljene jedino od čovjeka koji se prije toga oblikovao tako da može primiti svjetlo iz Boga.
Taj je onda uistinu radnik u vinogradu Gospodnjem, jer nastoji pretvoriti neplodnu zemlju u onu koja daje plod. On se na određeni način trudi duše učiniti prijemčivima za silu iz Boga, on im se trudi dostaviti duhovno znanje, te na taj način stanje mraka među ljudima okretati u svjetlo.
A kako je to krajnji cilj utjelovljenja na Zemlji, razumno je da mora biti dobro i ispravno sve što pridonosi tome da se među ljudima širi svjetlo. I stoga će biti blagoslovljena ona volja koja je usmjerena tom velikom zadatku.... ona će biti osnažena i oživljena, tako da čovjek može izvesti ono što je sebi postavio kao zadatak. Isto tako su i svjetlosna bića u onostranom upućena na to da im pruže svoju podršku, gdje god je potrebno.... čovjeku na Zemlji dostaviti snagu i njegove misli neprestano upravljati na taj veliki zadatak, kako zemaljski svjetlonoša ne bi poklekao u svom poslu. Jer spasenje duhovnoga smisao je i svrha zemaljskog života.
A Bog u svojoj mudrosti zna za duhovno stanje svakog čovjeka, i On će onoga koji se želi spasiteljski aktivirati uistinu opremiti Svojom silom i obasut će ga Milošću, jer njegova volja da sa Bogom bude spojen, osposobljava ga za posao na Zemlji koji odgovara Božjoj Volji. Njegov Duh puše kroz njega, i opremljen svjetlom i snagom.... znanjem i silom.... ovaj će svlada(va)ti svoj zadnji zemaljski zadatak i Gospodaru privoditi duše, dakle uistinu biti aktivan kao radnik u vinogradu Gospodnjem....
AMEN
Translated by Lorens Novosel