1933b NASLJEDNOST/HEREDITET.... NAKLONOST.... RODITELJI....
29.svibnja.1941: Knjiga 28
Kurs života ljudskog bića korespondira sa njegovom prirodom, to jest, mane/pogreške i nesavršenstva prianjaju uz njegovu dušu od kojih on sebe treba osloboditi tijekom njegova zemaljskog života. Ove mane/pogreške i nesavršenstva nisu iste u svakoj osobi budući je svaka supstanca duše prethodno živjela u različitoj izvanjskoj formi [[bilo u mineralnom, bilo u biljnom ili pak životinjskom kraljevstvu]] u kojoj su se izvjesne dobre ili loše osobenosti razvile do većeg ili manjeg stupnja. Posljedično tome će ljudske prirode također biti prilično različite i isto tako potrebuju različite metode učenja da bi promicale što je dobro u njima i prevladale što se može smatrati kao neprikladno ili loše. Bilo bi sada potpuno pogrešno pretpostaviti kako su trenutku njihovog utjelovljenja na Zemlji sve duše jednako oblikovane. Postoje u stvari mnoge različitosti i ljudsko biće pripisuje te razlike među bićima ‘nasljednosti/hereditetu’. Izvanjski doista može izgledati kao da bi djeca morala prihvatiti izvjestan teret tijekom kursa njihovog života, naime osobenosti njihovog bića koje mogu biti ili od pomoći ili na smetnju njihovom duhovnom razvoju ali za koje se oni ne bi mogli smatrati odgovornima, budući oni rasuđuju/uvjeravaju kako njihov ‘genetski make-up’ nije njihova vlastita pogreška i da je prema tome potrebno više snage da bi se suzbile i prevladale te prirođene mane.
Ljudsko biće se mora boriti protiv svih njegovih mana i sebe poboljšati da postigne [[ili ‘da bi ostvario’]] zrelost duše. I ako su osobiti/specifični instinkti prevladavajući u njemu on treba razumjeti kako ljudska priroda nije odlučena naklonošću/dispozicijom roditelja nego da je ljudsko biće bilo dozvolilo da baš te osobite/specifične slabosti i nesavršenstva postanu dio njegove prirode tijekom beskonačno mnogo utjelovljenja prije ljudskog stadija, tijekom kojih se biće osjećalo ugodno i nije učinilo ništa da bi sebe oslobodilo od tih mana i nedostataka. A sada na Zemlji ono može to iskreno željeti napraviti ali ima izvjesnu slabost. Ono gleda na svoj nedostatak kao na svoje ‘zakonsko pravo’ [[kao kad recimo sin jednog kralja, po svom rođenju, dobija pravo na prijestolje u kraljevstvu]] budući ih smatra kao nasljedstvo bez svoje vlastite pogreške [[= čemu ništa sam nije doprinjeo]]. A ipak to je bila njegova vlastita volja pridružiti se za vrijeme njegova zemaljskog života ljudima čija priroda naliči njegovoj vlastitoj.
Baš ova sličnost prirode je privukla dušu u potrazi za utjelovljenjem, posljedično tome čovjek općenito govori o nasljednosti premda fizički roditelji nemaju udjela u prirodi dušâ koje su povjerene njihovoj brizi tijekom vremena na Zemlji. Otud se svaka duša sama treba nositi sa zadatkom višeg razvoja. Ovaj zadatak nikad ne može biti obavljen od strane drugog ljudskog bića, čak ni od strane fizičkih roditelja. Isto tako, roditelji nisu odgovorni za naklonosti njihove djece premda može izgledati kako djeca moraju otrpjeti roditeljsku nasljednost. Svako je biće odgovorno samo za sebe, iako ljudsko biće, dok je još pod brigom njegovih roditelja, treba biti podučeno da radi na sebi [[ili ‘da sebe unaprijedi’]], budući svaka osoba sama mora ostvariti rad na njegovoj duši inače neće biti u stanju sebe osloboditi od svoje prošle krivnje grijeha [[= ovo se odnosi na mnoštvo grijeha]].
AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
