1835 PREVLADAVANJE MATERIJE.... UVECAVANJE DUHOVNOG…

1.ožujka.1941: Knjiga 28

Prolazak kroz materiju je beskrajno dugo zatoceništvo za suštinu (bit, postojanje), i otuda oslobadanje za suštinu mora znaciti izbavljenje. Što je tegobnija (opresivnija) bila prisila, to blaženije je oslobodenje od forme (oblika), i stoga je od iznimno velike vrijednosti, kada se covjek može sasvim odvojiti od materijalnih stvari, buduci se duša to skorije može riješiti svoga tereta, i vinuti se uvis. Postati slobodan od forme znaci postati slobodan od žudnje (pohlepe, gramzivosti), da mu zemaljsko više ne izgleda poželjno, te je on tako prevladao svu materiju. A, onda je za duh lako razvijati se. Materija je prepreka duhovnom nastojanju. Ona je zaista tu za covjeka, no medutim, treba biti prevladana, odnosno, iz srca mora biti išcupana privrženost (naklonost, sklonost) prema njoj, jer žudi li covjek nešto zemaljsko, onda on na izvjestan nacin iznova ucvršcuje vezu sa ovim zemaljskim, kroz svoju izopacenu ljubav, i tako se oblikuje nazadno (retrogradno, degenerativno). Njegova žudnja je okrenuta izvanjskoj formi, koju je on vec bio prevladao, i sada se u njoj skriveno nezrelo duhovno nastoji povecati, privlaceci vec uznapredovalo duhovno u svoje podrucje, a ovo opet znaci, povecanu žudnju za materijom… (1 Ožujak 1941) Boravak u formi treba biti prisila za duhovno, tako da se ono iz nje nastoji osloboditi. Ali, ako je jednom oslobodeno ove izvanjske forme, te je u daljnjim fazama razvoja takoder prošlo i kroz druge forme (oblike), ono onda više ne mora nositi žudnju za tim izvanjskim formama, koje je vec prevladalo. Ono ih radije treba nauciti omalovažiti, odnosno, one više ne smiju znaciti tako mnogo covjeku, da ih on žudi. Gdje je medutim, žudnja za materijom još vrlo snažna, tamo se može govoriti o prevlasti nezrelog duhovnog, kojemu covjek pada žrtvom. Volja covjeka je slaba, i dopušta biti savladana duhovnim u materiji, stoga on iznova potpada utjecaju sotonskih snaga, koje pred covjekom drže materiju kao opsjenu (u smislu: nešto zasljepljujuce), kako bi zaustavile stremljenje k Bogu, svjesnu molitvu, a ovo toj snazi takoder i uspijeva… Onda materija iznova u sebe prima vec zrelije duhovno, tako da na taj nacin u sebi uvecava nezrelo duhovno, što narušava (krnji) više razvijeno duhovno, dakle, za covjeka to znaci duhovno nazadovanje. Takav covjek ce stalno biti pod carima onoga što on žudi. Njemu sve teže pada odvojiti (odvezati) se od toga, malo po malo on postaje rob onoga što bi on trebao savladati, odnosno prevladati; onda moc, koja bi trebala podleci, pocinje vladati, a posljedica toga je, da se covjek rijetko može osloboditi od ove moci, da joj se on i u onostranom još klanja, stremeci prema zemaljskim dobrima, i malo ili nimalo misleci na svoju dušu. On može stoga, u povoljnijem slucaju, ostati na istoj razini. Ali vrlo je blizu opasnost, da žudnja prema zemaljskom dobru bude tako velika, da Bog ovu žudnju usliša, i da se duhovno iznova pripoji toj formi, koja ispunja njegove osjecaje i njegove misli… da bice mora prevaliti isti put, i iznova osjetiti izvanjsku formu kao teško opterecenje, sve dok se konacno ne oslobodi od žudnje za tim… sve dok konacno ne prevlada materiju i žudi jedino duhovno dobro.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi