1829 ISPUNJENJE SLUŽBENE DUŽNOSTI....

24.veljače.1941: Knjiga 27

Vi nikada ne bi trebali biti zadovoljni time da samo ispunite vašu službenu dužnost nego bi trebali napraviti više od toga, vi bi trebali dobrovoljno prihvatiti zadatak kojeg ljudi ne ocekuju od vas da ucinite ali kojeg bi vi trebali napraviti radi Ljubavi.... jedino onda cete biti s Ljubavlju aktivni i jedino ovaj napor ce biti cijenjen i donijeti vam blagoslove za vjecnost. Ljudi koji poslušno sprovode njihov zemaljski rad vjeruju za sebe kako su napravili dovoljno. U tom slucaju njihov je život u stvari ispunjenje dužnosti ali unatoc tome to nije svjesno služenje u Ljubavi.... Štogod službena dužnost zahtjeva da bude ucinjeno se nepromjenjivo podudara sa svjetovnim ciljevima. Sve što ima procišcavajuci utjecaj na dušu nece niti biti zahtjevano niti sprovodeno kao službena dužnost vec to uvijek mora biti ucinjeno u apsolutnoj slobodi volje, i to je zašto se o dušinom napretku može govoriti jedino kada osoba radi povrh njegove dužnosti i nece prekinuti takvu dobrodušnu aktivnost.

Medutim, što god da ljudsko bice preuzme na sebe ili nametne drugima kao jednu obavezu jedino ima zemaljsku vrijednost, pošto Ljubav spram bližnjega ne treba nužno biti pokretacka sila ispunjavanja službene dužnosti. Postoje, kao pravilo, ljudski zakoni koji imaju namjeru održati svjetovni red, ispunjenje kojih je prema tome ucinkovito nužno kako bi se borilo protiv ljudske slabe volje, jer mnogi ljudi ne bi sprovodili što ih službena dužnost obavezuje uciniti ako u njima ne bi bio kultiviran osjecaj dužnosti. Sve što cine je time u jednu ili drugu ruku uvjetno i rezultira u nekoj vrsti zemaljske dobrobiti. Jedan zemaljski nacin života koji jedino prikazuje jedan beskrajan niz dijela, od kojih sva upadaju u kategoriju ispunjavanja službenih dužnosti, ni u kojem slucaju ne mora rezultirati u psihološkom stanju zrelosti, jer baš ovo ispunjavanje službene dužnosti sprijecava ljude od toga da budu uistinu aktivni s Ljubavlju.

Premda ispunjenje službene dužnosti ne može biti prikazano ljudima kao pogrešno ili nepotrebno, ono unatoc tome dovodi ljudsku dušu u izvjesnu opasnost, jer što on to više koristi kao vodeci princip ljudskog života, to više znacenja on pridaje baš ovoj dužnosti i to više on vjeruje za sebe kako je pošteden od istinskih aktivnosti Ljubavi, jer smatra njegovo vrijeme dovoljno iskorištenim a ipak on duhovno zaostaje ako podbacuje ljubiti, tj., unatoc tome što je potpuno zaokupljen službenim dužnostima, on nije potaknut od strane Ljubavi uciniti ‘više’.... pomoci njegovim bližnjim ljudskim bicima i duhovno i fizicki sa djelima koja nisu nikada zahtjevana od strane ljudi i prema tome Ljubav isto tako nikad ne može postati službena dužnost. Ispunjenje službene dužnosti samo po sebi zasigurno treba biti priznato na jedan zemaljski nacin ali ono nije od važnosti za vjecnost, time ljudsko bice mora dati sve od sebe i pokušati biti pomocan njegovom vlastitom slobodnom voljom. On ne bi trebao biti zadovoljan sa ispunjavanjem službene dužnosti nego sam od sebe napraviti ‘više’.... on bi trebao dati i pomoci sa Ljubavlju, tako da ce njegova duša pronaci spasenje, koja uvijek jedino ima koristi od onog što ljudsko bice cini svojom vlastitom slobodnom voljom i u nesebicnoj Ljubavi spram bližnjega.

AMEN

Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.

Preuzimanja

Ponuđena preuzimanja za knjigu _book
 ePub  
 Kindle  
  Više preuzimanja

Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
 Rukopisi