Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/1775

1775 OPROST GRIJEHA.... „AKO NE VIDITE ZNAKOVE, NE VJERUJETE“....

13.siječnja.1941: Knjiga 27

Oprostu krivnje grijeha mora prethoditi duboko pokajanje; to je preduvjet koji mora biti postavljen da bi zemaljsko dijete moglo postati svjesnim veličine njegove krivnje griješenja protiv Boga. Tko ljubi Boga iznad svega, ne može griješiti, stoga je grijeh uvijek nedostatak Ljubavi, i iz toga čovjek griješi protiv Boga. Ali, grijeh je istovremeno ulazak u volju protivnika, koji uvijek želi ono što je suprotno Božjoj volji. Čovjek je stoga postavio volju protivnika iznad Božanske volje, poslušao je njega, ali se suprotstavio Božanskoj volji. Dakle, čovjek mora prepoznati veličinu svoje krivnje, onda će se on i pokajati, tako da on stane u Ljubavi prema Bogu, i onda će također u srcu moći tražiti oprost od Boga, pa će mu sada također biti i oprošteno. Sada je ispovijed grijeha traženje oprosta, nije formalan čin, nego se uzdiže iz najdubljeg dna srca, uvis do uha nebeskog Oca.... A, to je Božansko u čovjeku, da on može prepoznati kada je on dobar, da on ne tapka u neznanju, samo ako je njegova volja okrenuta Bogu. Misaono će mu biti dovedeno do shvaćanja ono što je ispravno, i ako on sada djeluje podudarno ovom raspoznavanju, onda on djeluje u skladu s Božjom voljom. Kada su tražene potvrde oprosta grijeha pred svijetom, pred očima bližnjih, onda je to znak preslabe vjere u Božju Ljubav. Jer, Bog gleda u srca, i On uistinu nema potrebu davati izvanjski vidljive potvrde za oprost grijeha.... Njegova Ljubav doduše često daje vidljive znakove da je On oprostio zemaljskom djetetu njegove grijehe, ali sami znakovi ne moraju vrijediti kao potvrda oprosta. „Ako ne vidite znakove, ne vjerujete“, kaže Gospod, „ali blaženi oni koji ne vide, a ipak vjeruju.“ Tko preklinje Boga u Duhu i u Istini za milosrđe, on prepoznaje svoju nevrijednost i podiže svoje ruke stremeći uvis Ocu. On će biti potpomognut u nevolji svoje duše, jer on hoće Bogu, i stoga će mu Bog uvijek pomoći na način koji je koristan za njega. Ukoliko čovjek poduzme svoj put direktno prema Ocu, Bog mu također dolazi u susret. Njegove sluge ga podučavaju i dobro ga upućuju, a bolje je ako se čovjek preda duhovnim bićima koja su u službi Bogu, nego da on traži podršku od onih koji sebe zovu Božjim slugama na Zemlji, no koji su još daleko od pravog služenja Bogu. Jer nisu svi koji obavljaju jednu takvu funkciju, istinske Božje sluge. A, ako su oni stvarno ljudi prema Božjem srcu, oni ipak ne mogu osuđivati zemaljsko dijete koje se u najvećoj vjeri povjerava direktno nebeskom Ocu.... A ova vjera mu također omogućava prepoznati svoju grješnost, svoju niskost (pokvarenost), i svoju potrebitost.... i iz najveće dubine srca ono će zatražiti milosrđe od Oca. I tako mu Bog sada prilazi očigledno, i pušta da mu pritječe Njegova milost, kao znak da nijedna molitva ne zamire nesaslušana, koja je odaslana Njemu u Duhu i u Istini.

AMEN

Translated by Lorens Novosel