1747 TAJNA VJEČNE LJUBAVI....
22.prosinca.1940: Knjiga 27
Dokučiti tajnu vječne Ljubavi nadilazi ljudsku sposobnost, i tako neće nikada biti moguće jednom čovjeku, sebi predočiti Boga kao Samu Ljubav, jer je za čovjeka koji vjeruje, Bog Biće (Entitet, Suština), a Ljubav osjećaj.... Biće i Ljubav su međutim dva pojma, koji doduše mogu pripadati jedan drugome, gdje jedno može značiti nadopunu drugoga, ali koje je teško zamisliti kao isto.... Bog kao Ljubav je razumljiv i zamisliv jedino kao najuzvišenije, najsavršenije Biće, Koje također mora biti u najvišem stupnju Ljubavi, dakle, stoga su Bog i Ljubav nerazdvojivi. A ovo objašnjenje je također jedino koje može biti dano ljudima, no međutim, ne otkriva tajnu vječne Ljubavi. Budući svaka daljnja zamisao je pogrešna, budući ljudske misli nisu u stanju dokučiti ovo čudo. A čovjeku mora biti dovoljno, sebi predočiti Ljubav kao nešto nedokučivo, što jedino istim može biti pojmljeno, odnosno, da jedino čovjek koji ljubi prodire u tajnu, i on onda uvijek može primijeniti jedino vlastiti stupanj Ljubavi kao mjerilo, jer mu „veći“ nije jasno shvatljiv. Tek kada mu uspije svoje vlastito biće promijeniti u Ljubav, bit će mu lakše sebi predstaviti Boga kao Samu Ljubav, no on kao čovjek to nikada neće do kraja proniknuti. On ipak može sebi predstaviti Boga kao Biće (Entitet, Suštinu), premda ovo Biće prema ljudskim pojmovima također nije zamislivo, međutim čovjek uvijek zamišlja Biće kao nešto tjelesno, čak iako to nije oku vidljivo kao takvo. Ljubav međutim, u njegovom poimanju ne može uzeti oblik, a čim bi joj bio dan oblik, ona bi ipak bila adresirana kao nešto elementalno (supstancijalno, suštinsko). I stoga je pokušaj da se čovjeka uvede u ovu tajnu u potpunosti bez svrhe, vodio bi jedino do pogrešnih tokova misli, koji bi mogli spriječiti čovjeka da prepozna vječnu Istinu. Čovjek bi u svojoj ograničenosti ipak mogao dokučiti sve što je u vezi sa zemaljskim životom, međutim, duhovno razumijevanje toga zahtijeva da bude Ljubavno aktivan. Onda i svoje biće oblikuje u Ljubav, a kada se duša odvoji od tijela, preostaje također samo suštinsko, koje je sada u sebi baš jednako Ljubav, pa se stoga ne treba smatrati dvojakim, nego je kroz Ljubav zapravo tek moglo postati ono što jest.... tako opet, Biće i Ljubav je isto. (23 Prosinac 1940) Onaj Koji je u Sebi Samome Ljubav, bit će međutim predočiv tek kao Biće (Entitet), jer za čovjeka mogućnost poimanja postoji tek u supstancijalnom.... Doduše, on također osjeća Ljubav, međutim u najmanjoj mjeri, pa on sebi još ne može predočiti vječno Božanstvo kao nešto što tek u životu osjećaja dolazi do izražaja. Jer, on bi to smatrao smo pripadnim Biću, ali ne Samim Bićem. Ljubav je snaga, i Bog je snaga, stoga Bog i Ljubav moraju biti isto. A opet, Bog mora biti prepoznat kao Biće, jer inače bi mogao nedostajati temeljni pojam za postojanje vječnog Božanstva. Tek kada se biće približilo vječnom Božanstvu, moguće je oba pojma stopiti u jedan, i onda će biću biti potpuno jasno ono što sada još ne može shvatiti. Ali, na Zemlji mu nedostaje sposobnost, budući da može prihvatiti samo ono što se može spojiti sa zemaljskim zakonima, inače ostaje neshvaćeno.
AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
