Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/1563

1563 BOGATSTVO I SIROMAŠTVO U ONOSTRANOM...

12.kolovoza.1940: Knjiga 25

Samo ono je nepropadljivo, što nosi pečat Ljubavi. Jer, samo što je rođeno u Ljubavi nadživjet će vrijeme i vječnost. I stoga je beskorisno željeti izgraditi nešto što nije u skladu sa zapovijedi Ljubavi, budući će to neizbježno naći svoj kraj, i snaga koju Bog prenosi svakom čovjeku, bit će zloupotrijebljena, ako je ona korištena samo za postupke koji su lišeni svake Ljubavi. Što god izraste iz zemaljskog uspjeha, nema nikakvu trajnu vrijednost, ide putem svega zemaljskog, prolazi... A samo je djelo stvoreno u Ljubavi neuništivo, jer čak i ako je pojavnost jednog takvog rada naizgled prolazna, sve učinjeno u Ljubavi ima vječnu vrijednost... Dobra djela, koja vas slijede u vječnost, ona su koja će jedina biti vrjednovana, kada sve zemaljsko otpadne s čovjeka. A jedino onda duša može govoriti o bogatstvu i siromaštvu, budući je Ljubav i svjetlo jedno, i tko je djelovao u Ljubavi na Zemlji, okružen je zračećim svjetlom; on prepoznaje, on stoji u znanju. Njemu je odjednom jasan veliki značaj zemaljskog života, i posljedice Ljubavnog ili ne-Ljubavnog načina života, i on prepoznaje da je jedino Ljubav otkupljujuća u zemaljskom postojanju. Ono što je čovjek sebi stvorio u zemaljskom bogatstvu, povećanje je onoga što na Zemlji treba biti prevladano. On je prije njegovog stadija kao čovjek, već prevladao svu materiju, odnosno oslobodio se svake forme, dakako, u stanju prisile... A na Zemlji on treba isto napraviti u slobodnom stanju. Ali, naklonost zemaljskom je žudnja za onim što je on već prije nadvladao, i tako, korak unazad. Želja za posjedovanjem je međutim istovremeno nedostatak Ljubavi, jer čovjek koji ljubi želi dati onome koga on ljubi. Onaj čovjek međutim, ljubi jedino svoje ja, i što služi na korist njegovom ja. Stoga je to pogrešna ljubav, koja nikada nema otkupljujući učinak, koja čovjeka kao lancima vezuje za materiju. I tako se sva njegova biga odnosi na tijelo, a ne na dušu, a zemaljsko bogatstvo na koje se odnosila sva ljubav na Zemlji, mora se u onostranom okrenuti u najveće siromaštvo. No, s druge strane, zemaljsko bogatstvo ne treba biti prepreka da se bude Ljubavno aktivan, ako ga on dobrovoljno daje, kako bi spriječio nevolju i brigu bližnjega... ako se srce za to žudno ne vezuje nego, ono što mu je dao Bog, okreće bližnjemu u Ljubavi. Svako djelo i misao mora biti rođeno u Ljubavi, i onda za sobom povlači najbogatiji blagoslov na Zemlji, te u onostranom život u svjetlu i blaženoj sreći.

AMEN

Translated by Lorens Novosel