Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/1425

1425 OTVRDLA SRCA....

19.svibnja.1940: Knjiga 23

Nemojte otvrdnuti vaša srca, i budite voljni svakome dati. A, kada ste zamoljeni, ne budite neodlučni želite li ispuniti molbu, nego dajte, ako je to u vašoj moći. Vi uvijek morate suosjećati u nevolji drugoga, i uvijek biti brižni ovu olakšati svim snagama, onda vi djelujete u Ljubavi, a ova Ljubav će vam jednom biti nagrađena, jer „tako kako vi mjerite, bit će i vama izmjereno“, govori Gospod.... Čovjek koji je ljubavno aktivan, u Božjoj je blizini, i njegov Duh se prosvjetljava u skladu s njegovom aktivnosti Ljubavi. Jer, Ljubav je otkupljujuća, stoga također dokida stanje tame, koje je posljedica vezanog, neiskupljenog stanja. Treba biti spašeno sve što hoda u grijehu.... a grijeh je sve što izvire iz odsustva Ljubavi (tj. iz neljubaznosti, nemilosrdnosti). Posljedično, djela Ljubavi moraju čovjeka pročistiti od krivnje grijeha, budući Bog Osobno uklanja grijehe onih, koji ih prepoznaju i mole za oprost. Ipak, prepoznavanje grijeha i traženje oprosta neće biti pojmljivo bez djelatne Ljubavi, jer duša otvrdlog (bezdušna) čovjeka ne prepoznaje svoju krivnju.... ona odaje počast samoljublju, a to je najveća prepreka prepoznavanju Istine. Čovjek se kroz moć zla osnažuje u svojemu samoljublju, i stoga je neosjetljiv prema patnji bližnjeg. A ne postoji nikakva druga mogućnost spasenja za takvu dušu, kako na Zemlji, tako također i u onostranom. Bez Ljubavi ne može postati slobodna od prisile koja ju muči. Ona sama mora ispružiti ruku da učini situaciju drugih bića podnošljivom, jedino onda olabavljuje svoje okove, i učinjen je prvi korak prema samo iskupljenju. Kada bi samo ljudi htjeli promisliti da njihovo stanje patnje mora biti povećano, ako se oni ne iskažu u ispitima (kušnjama) života, koje je Gospod svakome odredio. Kada bi oni htjeli prepoznati, da duša mora najprije dati, prije nego li može primiti. Ona sama će osjetiti blagodati Ljubavi, stoga također treba doprinijeti u tome da donese pomoć drugim neiskupljenim bićima, i to zemaljski, kao i duhovno.... Čovjek ne smije vjerovati da on sam može crpiti iz izvora milosrđa, dok bližnjemu uskraćuje istu okrjepu. Duhovna nevolja je vrlo velika, i stoga također i tjelesna nevolja mora biti osjetna, tako da čovjek na sebi osjeti gorčinu ove, i potom je obziran da po mogućnosti olakša patnju. Ali, moći vidjeti patnju, bez suosjećanja, svjedoči o otvrdlom stanju duše koja je još vrlo daleko od otkupljenja. Da bi spasio takvu dušu, Bog mora primijeniti nasilna sredstva, te još povećati njenu patnju, tako da se srce čovjeka probudi, i volja u njemu postane djelatna, intervenirajući pomoćno da ublaži ovu veliku patnju. Jedino onda je iskra Božanske Ljubavi zapaljena u njemu i može postati plamen koji djeluje pročišćavajuće i izbavljujuće, i gasi sve zle osjećaje u srcu. Ljubav mora postati aktivna u čovjeku, tako da on pronađe konačno otkupljenje.

AMEN

Translated by Lorens Novosel