1363 ATEISTI....
31.ožujka.1940: Knjiga 23
U golemi ponor propada duša čovjeka čija udaljenost od Boga je toliko očigledna. On je na sebe uzeo zemaljsko postojanje kako bi okončao beskrajno dug prolaz kroz formu, a nazaduje, jer nedostaje mu jedna stvar, a to je Boga naći i željeti Ga spoznati. I njegova volja neprestano će nijekati sve što bi Boga dalo prepoznati i potvrditi. Tako je njegov život na Zemlji samo prijelaz u novi oblik izopćenog stanja, u beživotnost u onostranome, koja isto tako od strane sila koje žele Bogu služiti biva korištena kako bi mu transformirala razmišljanje, kako bi neizrecivo mučan prolazak kroz svu materiju .... ponovni odgojni put .... spriječile, i dušu privele njezinoj pravoj sudbini.
No, to nastojanje daleko je teže u onostranome, pošto svjetla lišeno stanje sa sobom povlači otvrdnuće vlastite volje i svaki pokušaj zbog te volje može propasti. Jedino molitva čovjeka na Zemlji može ga spasiti od krajnje propasti, jer mu ona osjetno dolazi do svijesti i može mu biti prvi i jedini povod za preobraćenje. Na Zemlji mu je u duši u neku ruku nastanjena jedna sila koja ga prisiljava protiviti se svemu Božanskome, a koja svoje izvorište ima u području tame. Ona ga pojačava u osjećaju vlastite oholosti, ona čini da njegove misli neprestano opet idu u onom pravcu koji vodi do riješenja koja ne-prihvaćaju Boga; ona ga zarobljava tako da svaka protusila ostaje bezuspješna, jer je vlastita volja u otporu protiv te sile i podaje se onoj drugoj sili.
Time se opet nameće primjedba zašto je Bog ljude stvorio baš tako a ne drugačije .... Čovjek nad sobom i svojim razmišljanjem ima pravo odluke, i svakome se pruža prilika da promijeni način razmišljanja. No pri tome vlastita volja mora biti aktivna .... u slučaju da je ona jača i da dakle nije spremna preispitati dotadašnje razmišljanje, svako nastojanje dobrih duhovnih sila bezuspješno je. Pojam Boga kod takvog jednog čovjeka u neku ruku je isključen iz njegovog razmišljanja, pošto mu se ne sviđa priznati Silu Kojoj bi se morao podrediti.
U njegovoj predstavi svijet je rezultat sile koja je i čovjeka stvorila slučajno kao proizvod uvijek konstantnih prirodnih sila, no tom živom biću on ne priznaje nikakav dublji smisao. Po tome on vrijeme na Zemlji na određeni način doživljava neplanski, bez ikakvog određenja u svjetovnom smislu, no koje se ovisno o inteligenciji svakog pojedinog čovjeka već s obzirom na sposobnosti dakle samovoljno svladava. I stoga svako nastojanje takvog čovjeka teži samo svjetovnom napretku; on teži unaprijediti udobnost življenja i naziva to djelovanjem u ljubavi, no ta ljubav služi jedino tjelesnim potrebama, i to jedino praćena motivom poboljšanja zdravlja.
Jer sve ono što prolaz kroz zemaljski život čini podnošljivijim čini mu se dragocjeno, s druge strane vjeruje da sam čovjek može prouzročiti poboljšanje zemaljskog postojanja putem ispravog stava prema istome. No koliko je pogrešni duhovni stav uzročnikom otežanog zemaljskog života, s tim nije upoznat, što znači, on to ne želi razumjeti, jer bi priznavanje toga od njega zahtijevalo drugi način života, koji opet nije u skladu sa njegovom potrebom za svijetom i njegovim načinom razmišljanja.
A takvi ljudi u svome duševnom razvoju daleko zaostaju, jer svi ispiti, sva patnja i sva ostala inače im upućena pomoć ne prozivode preokret pogrešnog načina razmišljanja, sve dok težnja za Istinom u njemu ne postane snažna i dok mu do svijesti ne dopre prolaznost svega zemaljskoga .... Tek tada bi bilo moguće da i volja postane podatnija i da se ponaša manje odbojno. Stoga borba i molitve za takve duše ne bi trebale prestajati, jer sve dok čovjek boravi na Zemlji, pomoć mu može biti pružena, i na kraju prihvaćena, dok mu u onostranome za to nedostaje sva snaga i samo mu molitva čovjeka može olakšati, ako mu volja ne stremi prema gore.
AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
