Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/1360

1360 LJUBAV PREMA BLIŽNJEMU.... ZEMALJSKA I DUHOVNA NEVOLJA....

29.ožujka.1940: Knjiga 23

Prakticirati najčišću, najnesebičniju Ljubav za bližnjega, neizrecivo je dragocjeno za razvoj duše. Ova aktivnost njoj već na Zemlji donosi visoki stupanj zrelosti, i duša će kad umre prepoznati blaženi put koji je prevalila. Čovjek uvijek treba biti voljan služiti i davati.... on treba uvijek dobro bližnjega pretpostaviti svome vlastitom dobru, najdublji poriv ga treba potaknuti na sva djela koja se odnose na dobro bližnjega. On treba misliti na njegovo tijelo i dušu, biti mu od pomoći u zemaljskoj nevolji, i povrh svega nastojati ukloniti njegovu duhovnu nevolju (siromaštvo). Prakticirati Ljubav u zemaljskom životu je najplemenitiji zadatak čovjeka, i istinsko nasljedovanje Isusa. Jer, ono obuhvaća sve što Bog od njega zahtijeva.... Čovjek koji je u Ljubavi aktivan, postat će blag i strpljiv, bit će također miroljubiv i milosrdan, jer ako on ljubi svoje bližnje, njemu su sve ove vrline svojstvene, budući je Ljubav Božanska, i tako također dorađuje biće čovjeka. Ako sada čovjek misli na jadno stanje duše nekog zavedenog čovjeka, to će ga ganuti, i pobuditi njegovu djelatnu pomoć.... on će dati što drugome nedostaje, i uvest će ga u Istinu, jer će njegova snaga spoznaje omogućiti da uvijek pronađe ono pravo, kako bi uspješno ublažio nevolju jedne takve neupućene duše. Prihvatiti se spasenja duše bližnjega, najveće je djelo milosrđa, budući to ovoga pošteđuje neizrecive patnje, koja čeka nesavršenu dušu u onostranom. A, uvijek mora vladati strpljenje i Ljubav, budući je ovaj rad zahtijevan, i stoga je potrebna najveća Ljubav i strpljenje, treba li rezultirati uspjehom. Put naviše ide jedino kroz Ljubav; Ljubav nikako ne može biti isključena, budući Bog jest Ljubav .... Tražiti Boga bez stajanja u Ljubavi bit će bez uspjeha, jer se vječna Ljubav može pronaći baš jedino kroz aktivnu Ljubav prema bližnjemu.... Ali upravo se Ljubav toliko malo poštuje, i stanje ljudskih duša je zbog toga tako nisko, da je najveća nevolja ovih duša neizbježna. A, treba li duša ostati pošteđena ove nevoljeu onostranom, onda čovjek već na Zemlji treba biti pogođen (potlačen, udaren), tako da se Ljubav u njemu razvije, tako da jedan drugome nastoji učiniti podnošljivim zemaljsku sudbinu, a kroz to će biti smanjena duševna nevolja. Jer, duša za svoju dobrobit treba druga sredstva nego tijelo. Duši čine dobro jedino djela Ljubavi, nju potpomaže naviše sve što tijelo sebi uskrati u korist bližnjega. Stoga, ljudi moraju uvijek paziti na to da obuzdaju (savladaju) svoje samoljublje, i sve što njima samima izgleda poželjnim, prepustiti bližnjemu. I, ako čovjek tako stremi zrelosti svoje duše, onda ontakođer ne treba propustiti pomoći bližnjemu u sazrijevanju duše, tako da mu voljno i radosno predaje od svoga znanja o Istini.... tako da ga poučava o Bogu, o Njegovoj beskrajnoj Ljubavi i milosrđu, i o istinskom zemaljskom zadatku čovjeka. A, ako mu uspije spasiti jednu dušu iz tame, ako je on uistinu nesebično aktivan u Ljubavi za bližnjega, i ovo mu donosi veličanstvenu nagradu, budući je duhovna nevolja među ljudima daleko veća od tjelesne patnje. I zato prakticirajte Ljubav, tako da iskupiteljski djelujete na Zemlji.

AMEN

Translated by Lorens Novosel