1155 JEZIK....
1.studenoga.1939: Knjiga 20
Kroz nezamislivo dugo vrijeme čovjekov jezik je oblik izražavanja njegovog razmišljanja, i čovjek se njime služi kako bi bližnjima prenosio rezultat(e) svoga razmišljanja. Mudri Stvoritelj ljudima je na raspolaganje stavio sredstvo koje ih treba povezivati i istovremeno im dao mogućnost da putem tog sredstva oblikuju svu misaonu aktivnost kako bi bližnji mogli sudjelovati u svim duhovnim događanjima. Doduše u jednom određenom stadiju njegovog razvoja taj mu je dar uskraćen, no istovremeno je i moć razmišljanja još nerazvijena, pa zato oboje tek onda imaju pravu vrijednost kad se međusobno nadopunjuju, tj. kad jezik jednostavno i jasno može izraziti ono što čovjeka misaono pokreće.
To da se čovjek mora služiti jezikom radi međusobnog razumijevanja, Božja je volja, jer time mu treba biti pružena prilika da djeluje na bližnjega i da mu jasno predoči (svoju) misaonu aktivnost, pa svi ljudi time trebaju doći u blagoslov misaone aktivnosti.... tako što im može biti preneseno nešto što vlastite misli u sebi još nisu probudile. Jer misli su opet ljudima dane slobodno.... one mogu biti dobre i loše i sukladno tome na bližnjega djelovati dobro ili loše kad su mu misaoni sadržaji posredovani putem jezika.
Iz toga je razumljivo da je jezik uistinu važan čimbenik u zemaljskom životu.... da sve što se čovjeku nudi, putem jezika ljudima tek postaje razumljivo.... I da bi bez jezika cijeli život čovjeka doticao daleko monotonije i bez jezične predaje svatko bi svoj život živio samo za sebe, pošto ne bi bilo mogućnosti druge ljude upoznati sa vlastitim doživljajem.... ljudi ne bi primali izjave, i zajedništvo među njima bilo bi daleko ugroženije, jer svatko bi se zanimao isključivo sa svojim vlastitim mislima, bez da zna da je svaki čovjek osposobljen razmišljati drugačije....
To tek onda postaje doista razumljivo kad se razmisli o tome da čovjek uvijek i neprestano razrađuje nekakve misli i da bi znači bezbrojne misli opet propale u ništa, da one putem jezika ne uspiju pronaći put do bližnjih ljudskih bića i tako opet potiču na misaonu aktivnost i mogu rađati uvijek nove misli....
I zato se jezik kao dar Božji ne može dovoljno visoko cijeniti, jer on u prvoj liniji omogućava onome koji duhovno traga jednu živu razmjenu i poticaj je za to da se duhovno živahni čovjek značajno lakše može probiti uvis, jer sa svih strana na mnoge načine mu može biti pružena redovna poduka, i opet je samo do volje čovjeka da one misaone sadržaje koji su mu putem jezika ponuđeni s vjerom prihvati i tako se vine u visinu, što bi mu bez te Božanske povlastice moglo pasti neizmjerno teško i on bi dakle bez te mogućnosti posredovanja misli trebao daleko duže vrijeme za to da postigne stanje zrelosti njegove duše. Jer Božanska Ljubav i Mudrost od vječnosti smjera samo to da zemaljskim bićima uspon učini što je lakše mogućim, i zato im je i dala tu milost da ju mogu koristiti kako bi jedni drugima mogli olakšati put prema gore....
AMEN
Ova Objava nije korištena u nijednoj tematskoj knjizi.
Preuzimanja
Ponuđena preuzimanja za knjigu _bookePub
Kindle
Više preuzimanja
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi
Translations
