Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/1148
1148 SLIJEĐENJE ZAPOVIJEDI POD PRISILOM....
25.listopada.1939: Knjiga 20
Prisila utječe na vrijednost nekog postupka. Koliko često čovjek upada u kušnju vjerovanja da je ispunio svoju obavezu ako je izveo neku akciju koja (je u skladu s) odgovara jednom propisanom zakonu. To važi posebno za takve zakone koji su ljudima dani bez autorizacije i čije je ispunjavanje zahtijevano kako bi se time osnažila zemaljska vlast. Ništa pred Bogom nije bezvrjednije od slijeđenja takvih zapovijedi u stanju prisile.... I ništa spasenje duše čovjeka ne ugrožava više nego vjerovanje da je ispunjena obaveza.... Jer to uvjerenje sprječava svjesno stremljenje savršenstvu....
Čovjek si umišlja da se nalazi na jednom stupnju kojega još ni izbliza nije postigao, jer on vjeruje da je ispunio Božji zahtjev, a u stvari je samo slijedio ljudsku zapovijed.... a to je bez koristi za vječnost. Svako ispunjavanje obaveze jedna je vrsta stanja prisile.... doduše u zemaljskom životu vrijedno priznanja, no za duhovni život bez spomena vrijednog uspjeha, jer Bog želi da je svaki postupak utemeljen u slobodnoj volji. Čovjek treba sve činiti bez vanjskog poticaja (motivacije), i na svoje djelovanje se osjećati potican iznutra.... On treba sve što čini izvoditi dobrovoljno i neprisiljeno, a na svoje akcije ne treba biti motiviran ni putem prijetnji niti putem obećanja.... Tek tada ti postupci daju istinski korisne rezultate za njegovu dušu.
Jedino Božanska volja treba biti potpuno dovoljna za to da zemaljsko dijete postupa na odgovarajući način, međutim nije Božja volja to da se na način djelovanja ljudi želi utjecati putem bilo kakve prisile ili pritiska. Zapovijedi je dao Sam Bog, no ljudi su vjerovali da moraju pooštriti te Božanske zapovijedi, tako da je uskoro došlo do nereda koji je opća prijetnja za zemaljsku djecu, jer se opet više štuje vanjsko ispunjavanje zapovijedi, a to samo po sebi ne zaslužuje pohvalu.... To je samo forma koja se ispunjava, a koja je bezvrijedna (nepotrebna) pred Bogom. Pre-revne sluge Božje time su prizvale nered i zlo koji za dušu imaju skroz pogubne posljedice.
Kad se obrati pažnja samo na to koliko je zastupljeno mišljenje da sâm posjet crkvi čovjeka približava Božanstvu, i kako je to čovječanstvu učinjeno obavezom s ljudske strane.... I kako je po tome pustilo korijen vjerovanje da Bogu služi samo onaj koji ispunjava tu obavezu.... međutim, kako li samo upravo taj posjet crkvi pod prisilom ubija svako duboko osjećanje spram vječnog Božanstva, ako je on izvođen po pravilima u određeno vrijeme i time postaje običnom navikom koja nema ništa zajedničko sa “Bogo-služenjem”.... I kako je istovremeno ispunjavanjem te zapovijedi čovjek odgajan u prividno služenje Bogu, pošto je tada sve što čini propisano, dakle na to da istinski služi Bogu ne potiče ga niti vlastita volja niti potreba srca.
Radi se o besmislenom izvođenju postupaka koji su samo ljudsko djelo, ili ljudske odredbe, koje su bile donesene pod krinkom “izražavanja Božje volje”, kako bi ljude prisilno pripojili jednoj određenoj crkvi, kako bi se povećala njena moć. A takvim prisilnim postupcima postiže se upravo suprotno.... ono što bi trebalo biti duboka, nutarnja potreba, izvodi se mehanički, a sav vanjski privid je sačuvan, dok srce pritom može biti prazno i mrtvo, te će takvo postupanje pred Bogom biti bez vrijednosti, baš zato što za preduvjet ima stanje prisile pa stoga kao takvo ne može biti cijenjeno, jer ne odgovara Božjoj volji....
AMEN
Translated by Lorens Novosel