Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/0964

0964 POSLJEDNJI SUD.... BOŽJA PRAVEDNOST....

14.lipnja.1939: Knjiga 18

Vi morate misliti na Posljednji Sud, i pokušati predočiti da vam Bog treba suditi u svoj pravednosti i nadoknaditi vam vaše postupke i misli na Zemlji. Božanska pravednost vas ne može pomilovati (osloboditi krivnje), čak i ako je ona sposobna za beskrajnu Ljubav, ako vi nosite tek najmanju krivnju; svaku, čak i najmanju krivnju mora slijediti naknada (namirenje, ispaštanje krivnje), gdje god Božanska pravednost treba izreći svoj Sud. I tako će Dan Suda biti i Dan neizrecivog kajanja i najgorče patnje, te užasnih muka svima onima, koji svoj boravak na Zemlji nisu iskoristili prema Božanskoj Zapovijedi, jer oni nikada neće moći izbjeći presudu. Tko na Zemlji pokuša izmaći odgovornosti, bit će neumoljivo pozvan na polaganje računa, i neće mu ostati nikakva mogućnost da prikrije svoje nedostatno stanje, jer će sva djela i propusti biti otvoreno i jasno zabilježeni u Knjizi Života, te stoga mora biti i odgovarano za to. A Božanska pravednost ne može dopustiti popustljivost, tamo gdje svaka krivnja grijeha zahtijeva pravednu kaznu. I sva će loša i sva dobra djela biti procijenjena jedna naspram drugih, te će se vaga Suda nagnuti prema strani prevage, i stoga će presuda pasti u svoj pravednosti, i dobro (blago) onima čija zla djela nisu imala prevagu.... dobro (blago) onima čija presuda ne glasi: odvagan i pronađen prelaganim (Danijel 5:27).... Oni koji sebe prepišu Gospodaru na Zemlji, ne trebaju se bojati u Posljednji Dan, njihov je hod na Zemlji bio Bogu ugodan svakim korakom, oni su u Njemu uvijek prepoznali Oca i zato se više ne trebaju bojati časa Suda, jer u svjesnosti ispravno završenoga života, u srcu ni nema prostora za strah, i takvo zemaljsko dijete ide prema Danu Suda bez straha. S druge strane, neizrecivo je tužno morati gledati drage, bliske ljude kako odgovaraju, a u početku im ne moći skrenuti (preusmjeriti) njihovu sudbinu, jer Božanska pravednost ipak zahtijeva od svakog čovjeka, da on na sebe uzme svoju kaznu i svoju sudbinu u onostranom, i ona ne može biti proizvoljno okrenuta drugom duhovnom biću, budući da to ne odgovara osjećaju za pravdu, te stoga od Božanskog Gospodara nikada ne može biti ni odobreno da jedno biće izbjegne svoju zasluženu kaznu, i da onda jedno čisto biće namjesto njega mora proći kroz stanje patnje. Dakle, Dan Suda će izazvati kako sreću i zanos, tako i najgorče poniženje i patnju, ali vječna pravda ne dopušta nijednom biću da pati nezasluženo, niti da nezasluženo bude blaženo.... Način života na Zemlji je uvijek presudan za to da li je sudbina suđenoga podnošljiva ili nepodnošljiva, i svatko će se ozbiljno truditi iskoristit život tako da djela Ljubavi i ispunjavanje Zapovijedi nose posebno jaku težinu, i da stoga pravedni Sud ne rezultira užasom i očajem. Jer, nebeski Otac je pravedni Sudac, te svako dobro djelo, ali i svaki propust, pronalazi svoju ispravnu naknadu.

AMEN

Translated by Lorens Novosel