Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/0716

0716 PROLAŽENJE KROZ SVAKU FORMU JE NUŽNO.... - (SVIJET U MALOME?)....

19.prosinca.1938: Knjiga 15

Tvoji prijatelji s druge strane s Ljubavlju se okreću ka tebi da ispune tvoju žudnju, i stoga primi:

Svijet kao takav ima samo jednu svrhu, naime, voditi mnoga živa bića, koja su nositelji duhovnih supstanci, spram višeg razvoja, što se jedino može dogoditi u jednom okruženju gdje se događa svakojaka vrsta sukoba, kojih svijet nudi prikladnu količinu. Bilo na Zemlji ili na mnogim drugim nebeskim tijelima, živa bića svugdje moraju se susresti sa nepredvidivim poteškoćama i potrebuju svu njihovu snagu da ih nadvladaju. Međutim, takva snaga je prisutna u svakom živom biću, budući svako živo biće na prvom mjestu prima snagu da postoji. Daljnji razvoj prema tome uvijek ovisi o tome kako je ova snaga unutar živog bića iskorištena. To znači, što je skorije izvršena bilo koja aktivnost kojom je živo biće obavezano (tj. koju je on dužan izvršiti), brže je duhovna inteligencija oslobođena od njezine okružujuće forme i sljedeći stadij razvoja može započeti.

Sada je moguće pitati, koja forma jamči najbrži razvoj za živa bića.... I odgovor na ovo pitanje može jedino biti da je nužno proći kroz svaku formu.... i da granica može biti postavljena jedino gdje sjedinjenje nebrojenih malih čestica duše rezultira u jednoj cjelini, kada su sve supstance duše prisutne da bi dale život konačnom utjelovljenju.... formi ljudskog bića. Najsuptilniji pokret u ljudskom biću, najnježnija emocija je jedino zbog fino usklađene duše, koja je zauzvrat sastavljena od još više suptilnih čestica duše. Ove su najvažniji postavljeni uvjet (potreba; zahtjev) u konstrukciji cjeline kako one, zauzvrat, jamče kompletiranoj duši najdelikatnije osjećaje i percepcije za najmanja čudesa stvaranja od strane Božanske Ljubavi. Ako ove najsitnije sastavnice ne bi postojale ljudsko buće ne bi razumjelo sadašnja i buduća čudesa stvaranja.... on jednostavno ne bi bio sposoban vidjeti nešto što već nije oživljeno unutar njega samoga.... on mora imati sve što postoji u stvaranju kao najmanje sastavnice unutar njega samoga.... to jest, svaka supstanca mora biti dio njegove duše, jedino onda on može također promatrati što je izvan njega samoga.

Ova poduka zauzvrat nameće pitanje od kakve vrste sastavnica se mala živa bića sastoje, i ovo je lako za objasniti: sva ona nose supstance još manjih živih bića unutar njih samih ali sukladno mogu jedino instinktivno osjećati što je već napredovalo dalje u evoluciji, ipak u isto vrijeme oni kontroliraju što već postoji u tim živim bićima kao supstanca. Znanje o ovoj važnoj informaciji u doktrini stvaranja je od najveće važnosti za ljudsko biće budući će iz ovog on naučiti razumjeti kompleksni sastav ljudske prirode.... Na osnovu ove činjenice on može prosuditi da je ljudsko biće doista kruna Božanskog stvaranja, tako reći.... da je on, tj. njegova duša, tako delikatno sazidana unutar sebe, da je nemoguće za takvo umjetničko djelo da je bilo proizvedeno od strane mudrog Stvoritelja samo za trajanje zemaljskog života, budući sve što on vidi u prirodi, bilo u predjelu mineralnog, biljnog ili životinjskog života, postoji u atomima unutar njega samoga. Ljudsko biće utjelovljuje cijelo djelo stvaranja u minijaturi unutar sebe samog.

Prema tome, on također mora nadvladati unutar sebe protivljenje koje mu pristupa izvani.... iz svijeta.... što znači da bezbroj izvanjskih opasnosti motiviraju ljudsko biće na najsnažniji otpor.... dok je isto tako duhovna atmosfera stimulirana od strane neprestanog otpora i trajne borbe u različitim supstancama duše i jedino može postati snažnija i duša otvorena za više Istine svjetlosti na ovaj način. Baš kao što svako živo biće, čak najmanje, mora izvršavati određeni zadatak tako treba i ljudsko biće, kao nositelj svih ovih supstanci. I ovaj zadatak se prije svega sastoji od produhovljavanja svih supstanci duše koje su i dalje u štetnom protivljenju spram njihovog stvarnog zadatka, koje bi i dalje radije obavljale zemaljski zadatak koji je njihova priroda zbog njihove prošle zemaljske dužnosti u jednoj ranijoj formi. Iz ovog razloga ljudsko biće se treba boriti protiv mnogih nedostataka, grešaka i loših navika budući karakter supstanci zavezanih u duši opetovano izbija i htio bi zavesti tijelo, zemaljski pokrov, na pristajanje, kojima bi se trebalo snažno oduprijeti tijekom zemaljskog života. I jedino na ovaj način može biti shvaćeno da ljudsko biće ima jednu izvanredno važnu odgovornost tijekom zemaljskog života; da mora biti neprestana borba da na kraju dana trijumfira uistinu produhovljen kao pobjednik nad svim opasnostima i da se odupro svim iskušenjima. Naposlijetku, koliko često je doista duh voljan ali je tijelo slabo.

Amen

Translated by Lorens Novosel