Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/0543
0543 UTJECAJ NEPLEMENITIH DUHOVNIH BIĆA NA SLABE LJUDE....
13.kolovoza.1938: Knjiga 12
U najbližoj blizini Zemlje pretežno se zadržava duhovni svijet, kojeg je demon držao preusko vezanim uz materiju, i koji zato nije sposoban osloboditi se žudnje za dobrima svijeta. To je neprestana borba takvih duša.... one se ne mogu odvojiti, i još ne nalaze ispunjenje svojih žudnji.... i zato oni stalno nastoje ovladati voljom slabih ljudi, i navesti ih da ispunjavaju njihove mučne žudnje, pa su takva duhovna bića u okruženju izuzetno škodljiva za duše na Zemlji, koje su i same previše sklone takvim žudnjama. One će uvijek riskirati da budu zaposjednute od takvih neplemenitih snaga iz duhovnog svijeta, ako se one same ne trude postati gospodar (zagospodariti, ovladati) svojim nagonima (instinktima) i žudnjama, što one doista i mogu, ako samo žele, te iz molitve dobiju potrebnu snagu za odupiranje, i uzmu utočište kod dobrih duhovnih bića, koja pre-rado udovoljavaju takvim željama. U aktivnosti zlih, kao i dobrih duhovnih bića, već se samo po sebi treba spoznati koja je moć svojstvena svim tim bićima, i da je uvijek prepušteno slobodnoj volji u čovjeku, koju moć on želi koristiti. Najgora opasnost za ljudsku dušu je prianjanje za svijet i njegova dobra. Ovim se jako koriste srodna duhovna bića, i opasnost je to veća što voljnije zemaljski čovjek u to ulazi, sve dok se on naposljetku toliko ne zaplete u spone takvih zlih bića, da se sam teško može osloboditi, i uvijek mu jedino Božanska milost može pružiti pomoć, ako on samo za ovom čezne.... Koliko god bile velike opasnosti iskušenja za duše ljudi, u istoj su međutim mjeri na poziciji i bića spremna pomoći, samo upravo vlastita volja uvijek mora biti aktivna da traži vezu s ovima, i oni onda nikada neće ostati bez pomoći. Jer dobrota i Ljubav nebeskog Oca neprekidno skrbi za Svoje stvorenje, i u kratkom vremenu se može ostvariti potpuna preobrazba jednog takvog čovjeka koji žudi svijet, tako da raskoš svijeta i prolazna dobra više ne mogu na njega ostaviti utisak, budući se duša okrenula svom stvarnom određenju, i od tog trenutka nadalje prepoznaje ništavnost zemaljskog svijeta.... Onda je i utjecaj zlih duhovnih bića neznatniji, u spoznaji otpora koji im je suprotstavljen s takve strane, jer se snažni utjecaj može dogoditi jedino tamo gdje im volja čovjeka izlazi ususret, nikada međutim tamo gdje se iz slobodne volje bori protiv takvih slabosti i žudnji. Tako je i svijet onostranih duhova stalno mučen otporima, i oni na tome i sami trebaju sazrjeti u njihovoj spoznaji, i naučiti shvatiti ništavnost svijeta, što je njima to teže, što dublje čame u sponama materije, no i za ove će kucnuti čas izbavljenja, čemu ljudi na Zemlji mogu beskrajno mnogo pridonijeti, ako oni ovim bićima uvijek iznova nastoje u duhu predočiti, koliko su ništavna i za dušu štetna sva zemaljska dobra, i koliko je za dušu mnogo uspješnija težnja za duhovnim dobrom.
AMEN
Translated by Lorens Novosel