0462 POTPUNA NEVJERA.... NAJDUBLJI PAD....
12.lipnja.1938: Knjiga 10
Ako svojima želiš olakšati staze, često je dovoljna samo uputa na Ljubav i skrb Gospodara, i oni će spoznati da nije bez mudre svrhe sve što se događa.... Jer, blagost nebeskog Oca uvijek iznova daje radosne trenutke, gdje se srce treba oporaviti od muke i tegoba i posvetiti se Njemu. No ti događaji često su previđeni.... čovjek na Više Biće misli sve dok je u nevolji ali ne i u bezbrižnim danima, i stoga uvijek iznova mora biti dozvoljeno da ljude zadesi patnja, jer skrb Gospodara usmjerena je ne samo na vrijeme na Zemlji, nego na cijelu Vječnost....
Stoga se nikad više ne dajte deprimirati. Kad biste samo znali vrijednost takvih patnji za vaše duše.... uzeli biste ih rado na sebe, jer one su samo sićušne u poredbi sa divotom koja vas očekuje. Blažen onaj trenutak koji vam donese tu spoznaju.... i blažen onaj dan u koji u srcu potpuno pronađete (put) do vašeg nebeskog Oca.... Beskrajno je dug put koji ste morali prevaliti kako biste postigli ovo vrijeme.... no hoćete li tako blizu pred cilj posustati.... hoćete li da bude uzaludno to što ste se probili do ovdje, hoćete li još jednom prevaljivati taj beskrajno dugi put....
Tijelo koje nosite, ne prepoznajete kao to što ono jeste.... kao Milost, koju ste sami izmolili i koja vam je bila dana.... tako da na Zemlji nikada ne možete shvatiti koje besprimjerno vrijeme Milosti vam je dano.... u kojem za onostrano, za vječni život, možete skupljati blago za blagom.... samo ako želite i ako se potpuno okrenete ka Gospodaru. Vama ljudima upućena su toliko mnoga upozorenja.... Gospodar se neprestano trudi čovjekovo usmjerenje obratiti na vječnost.... no ako ovaj uporno trči za svijetom i u njemu nalazi ispunjenje svojih želja, kako da se čovjekovo usmjerenje skrene i ispravi....
To nije moguće drugačije nego putem patnje, i to teže što tvrdokornije duša ostaje u otporu. Da, čak se ide dotle da su ljudi skloni potpuno izgubiti vjeru u Boga. Jer često se čovjek može probiti do čvrste volje kad je načinio najdublji pad.... kad više ne može niže, onda potreba za visinom dolazi dvostruko jače, a tada se čovjek opet hvata za nešto van njemu shvatljivoga.... traži kontakt sa tom Silom koju sluti i pretpostavlja.... Neće biti ostavljen bez pomoći.... no prvo je morao prevaliti taj put, pošto se iz vlastite snage, bez vjere i milosti, nije mogao razviti uvis.... tek u dubokoj nevolji se je iznutra za tu snagu morao izboriti i izmoliti....
Takav jedan čovjek tako doživi totalnu promjenu svog cijelog razmišljanja, i ona mu donese najveći blagoslov; s druge strane, gdje se čovjek samo površno pozabavi mišlju o onostranom, tamo ona neće nikada duboko u srcu ni moći pustiti korijenje.... a čovjek, čije razmišljanje je mlako i ravnodušno, daleko je u gorem položaju, pored njega milost Gospodara prolazi bez da ostavi traga.... i onda je opet potrebna patnja da bi se takvog jednog čovječjeg sina privelo ozbiljnom pravcu razmišljanja....
Tako da će patnja uvijek ostati izvor blagoslova za bezbrojne ljude na Zemlji, jer za dušu nema gorega od pasivnog stanja koje se proteže dugi niz godina tako da je vrijeme milosti utjelovljenja znatno skraćeno, pošto je vrijeme tromog životarenja bez rada na duši za tog čovjeka potpuno izgubljeno.
I želite li izbjeći patnju, vaše vrijeme na Zemlji potpuno je beskorisno proživljeno ako se iz najunutarnijeg poticaja ne sjedinite s nebeskim Ocem i putem molitve i duboke povezanosti s Njim se na izvoru Milosti osvježite i tako postignete visinu kojoj trebate stremiti.... Tko je ovo shvatio sa cijelim srcem, toga patnja više neće pritiskati, jer on ju tada nosi voljno za Gospodara i Spasitelja, Božanskog Iskupitelja čovječanstva....
AMEN
Ova Objava
Slušanje
preuzmi kao MP3
Prikaz ispisa
Rukopisi