Izvor: https://www.bertha-dudde.org/hr/proclamation/0461

0461 BOŽANSKA MILOST.... NUŽNOST MOLITVE....

11.lipnja.1938: Knjiga 10

Milost koja vam pritječe već je sama dokaz Božje Ljubavi, jer vi sami bez Božanske Ljubavi ne biste bili sposobni osloboditi se iz okova materije.... No neprestana borba i molitva za snagu postepeno vas udaljava od Zemlje i njene požude....

Kao što se ptica vine u zrak ostavljajući za sobom sve što je priljubljeno uz Zemlju, tako će se i duša sve više uzdizati u sfere u kojima ju pritisak zemaljske teže više ne dotiče tako osjetno.... Tijelo doduše još boravi na Zemlji i mora se baviti zemaljskom aktivnošću, no ta aktivnost nije više glavna stvar u životu, nego će se obavljati kao sama od sebe, osjetno podupirana od strane duhovnih zaštitnih bića koja su pridružena čovjeku.... kojima je zadatak da učine sve kako bi dušu zemaljskog djeteta zadržale u tim sferama i povratak Zemlji mogla priječiti svim snagama.

U vrijeme unutarnjeg sazrijevanja duša će se odvajati i uvijek će težiti samo duhovnom okruženju.... ona tijelo često napušta i pretežno se zadržava u duhovnim područjima.... tj. misaoni svijet u kojem se takvo jedno zemaljsko dijete radije zadržava od tada nadalje biti će čisto duhovno i o Zemlji i o njenim zahtjevima želi znati malo ili ništa, no uvijek ima potrebu uzimati duhovnu hranu u obliku duhovnih istina.

Najsigurniji osjećaj razvoja prema gore uvijek je potreba za duhovnom hranom.... Tko je još zadrža[[(va)]]n na Zemlji, za tim ne teži.... on je usmjeren ka drugim užicima, i samo tamo gdje se duša već oplemenila i pročistila, ona se trudi prodrijeti u neshvatljivo. Takva jedna težnja onda će biti i poticana i podupirana od svih bića u Onostranom, koja takvu jednu dušu nadgledaju [[(paze)]] tokom njenog zemaljskog života.

Za dušu nema ništa opasnije od neprestanog zasićenja [[(iste)]] zemaljskim užicima i radostima.... ona je potpuno nesposobna za prihvaćanje duhovnih učenja i tako si sama uskraćuje najveću Milost.... ako ne može moliti i spoznavajući svoju nesavršenost nebeskog Oca preklinjati za pomoć. Takvih ljudi Bog se spominje s posebnom Ljubavlju tako što ih vodi preko trnovitih puteva, kroz patnju i brige, kako bi konačno mogli pronaći put do Oca, kad u velikoj nevolji i tjeskobi trebaju pomoć. Jednom kad su pronašli utočište u molitvi njima će biti otvorene oči, a to je već Milost, koja ih može voditi do napretka duše, ako čovjek sam ima nešto dobre volje.

Čovjek nikada ne treba zaboraviti molitvu.... Dok se god u molitvi može povezati sa nebeskim Ocem, njemu je otvoren izvor Milosti, i ništa u zemaljskom životu neće mu biti preteško ako se služi Božanskom Milošću.... pomoću koje može započeti djelo oblikovanja samog sebe po Božjoj volji. Bez Božanske Milosti čovjek ne može ništa.... ali sa Njom beskrajno puno, stoga molite, da vas Gospodar obdari Svojom Milošću, i ne trebate očajavati.... Jer Božja dobrota traje vječno....

AMEN

Translated by Lorens Novosel