• Back

The soul’s continuation of life after death....

You can be certain that you will live even if your body falls prey to death.... But the state of your life after your physical death depends on yourselves, whether your life will be a happy one which could truly be called life, or whether you will find yourselves in darkness and helplessness which are comparable to death, albeit you will remain conscious of your existence and therefore will have to suffer agonies. But it will never be the case that you will completely cease to exist, that you will no longer be self-aware and that your existence will be obliterated. And precisely because you continue to exist you ought to ensure that you create a happy situation for yourselves while you are still living on this earth. Your future fate in the kingdom of the beyond is a matter of your very own will, since you create it yourselves by your way of life on earth. If it is a life of selfless love for other people you can also be sure that a blissful fate will await you.... But if you only live to please yourselves, if you lack this love for your neighbour and therefore also for God, you can expect a painful fate indeed. Then you will be poor and wretched because you will lack everything.... light, strength and freedom, and all you will experience is indescribable torment.

The fact that you humans on earth have such little faith in life after death also determines your conduct, for you are irresponsible towards your soul because you do not believe that it will continue to live after your body has passed away. And you do not believe that the soul is, after all, your real Self. It will feel exactly the same as it did during its earthly life, it will long for happiness and light and suffer bitter regret once it has gained but a glimmer of light whereby it recognises its real task on earth and in retrospect blames itself dreadfully for not having fulfilled it.... Whereas souls who may enter the spheres of light will sing praises and give thanks and are able to occupy themselves in full strength and freedom for their own happiness.

The soul will never perish, but how it will experience its continued existence is decided by people themselves while they are still on earth. For this time was given to you in order to improve the state of your soul which, at the beginning of its embodiment, is still rather imperfect. Hence, the work of the human soul should consist of providing for itself a true, immortal 'life', so that one day it can enter in freedom and light the kingdom where it can be active in accordance with its state of maturity, which is in fact possible at various degrees but which can only be called 'life' when it is allowed to enter the kingdom of light. But it is also possible that the soul will still be as imperfect at the end of its earthly life as it was at the beginning. Indeed, it can even have grown darker, and then its state will be comparable to the state of death, for it will have misused its earthly life, it won't have taken advantage of the grace of embodiment, and yet, it will not pass away.... This is a very sad, pitiful situation and yet, it is its own fault, because only the human being's will decides the soul's fate, and this will is free. If only people believed that they will continue to exist after the death of their body.... they would live more responsibly on earth and endeavour to ascend from the deepest abyss.... But no person can be forced into faith, yet everyone will be helped in order to become a believer....

Amen

NASTAVAK DUŠINOG ŽIVOTA NAKON SMRTI

Možete biti sigurni kako ćete živjeti čak ako vaše tijelo i podlegne kao žrtva smrti.... Ali stanje vašeg života nakon fizičke smrti ovisi o vama samima, da li će vaš život biti sretan i može se doista nazvati životom, ili ćete sebe pronaći u tami i nemoći koji su usporedivi sa smrću, iako ćete ostati svjesni vašeg postojanja i prema tome ćete morati trpjeti agonije. No slučaj nikad neće biti takav da ćete u potpunosti prestati postojati, da više nećete biti samo-svjesni i da će vaše postojanje biti izbrisano. I baš zbog toga što nastavljate živjeti vi se trebate pobrinuti da za sebe stvorite sretnu situaciju dok i dalje živite na Zemlji. Vaša buduća sudbina u kraljevstvu onostranog je stvar vaše vlastite volje, budući ju vi sami stvarate vašim načinom života na Zemlji. Ako je to život nesebične ljubavi za druge ljude možete također biti sigurni da će vas očekivati blažena sudbina.... Ali ako jedino živite da bi udovoljili sebi, ako vam nedostaje ta ljubav spram vašeg bližnjeg i prema tome spram Boga, možete zbilja očekivati bolnu sudbinu. Onda ćete biti jadni i bijedni pošto će vam nedostajati sve.... svjetlo, snaga i sloboda, i doživjet ćete neopisivu patnju.

Činjenica da vi ljudi na Zemlji imate toliko malo vjere u život nakon smrti također uvjetuje vaše ponašanje, jer vi ste neodgovorni spram vaše duše pošto ne vjerujete kako će ona nastaviti živjeti nakon što vaše tijelo umre. I ne vjerujete kako je duša, naposlijetku, vaše stvarno Ja. Ona će osjećati potpuno isto kao i za vrijeme zemaljskog života, žudjet će za srećom i svjetlom i gorko žaliti jednom kad je stekla tek bljesak svjetla pomoću kojeg prepoznaje svoj stvarni zadatak na Zemlji i gledajući unatrag sebe stravično krivi zbog toga što ga nije ispunila.... Dok će duše koje mogu ući u svjetlosne sfere pjevati hvalospjeve i zahvaljivati te će biti u stanju zaokupiti sebe u punoj snazi i slobodi za njihovu vlastitu sreću.

Duša neće nikad biti uništena/nestati, ali kako će doživjeti svoje nastavljeno postojanje je odlučeno od strane samih ljudi dok su i dalje na Zemlji. Jer ovo vrijeme vam je bilo podareno kako bi poboljšali stanje vaše duše koje je, na početku vašeg utjelovljenja, i dalje prilično nesavršeno. Otud, rad ljudske duše se treba sastojati o priskrbljivanju za sebe istinskog, besmrtnog ‘života’, tako da jednog dana može u slobodi i svjetlu ući u kraljevstvo gdje može biti aktivna u skladu sa svojim stanjem zrelosti, što je u stvari moguće na različitim stupnjevima ali koji se može nazvati ‘životom’ jedino kada joj je dozvoljeno ući u kraljevstvo svjetla. Ali također je moguće da će duša na kraju svojeg zemaljskog života i dalje biti nesavršena kakva je bila i na početku. Doista, ona čak može postati mračnija, i onda će njezino stanje biti usporedivo sa stanjem smrti, budući je zloupotrebila njezin zemaljski život, ona neće iskoristiti milost utjelovljenja, a ipak, neće umrijeti.... To je vrlo tužna, žalosna situacija a ipak, to je njezina vlastita greška, pošto jedino volja ljudskog bića odlučuje sudbinu duše, a ta je volja slobodna. Kada bi ljudi samo vjerovali da će nastaviti živjeti nakon smrti njihovog tijela.... oni bi živjeli odgovornije na Zemlji te bi se nastojali uzdignuti iz najdubljeg ponora.... Ali ni jedan čovjek ne može biti prisiljen na vjeru, pa ipak svatko će biti potpomognut kako bi postao vjernik.

AMEN