• Back

Social contributions....

How often do you humans rely on the fact that you will receive help, and how often is it possible for you to offer it in turn, for no-one can rely on himself alone, everyone needs the help of his fellow human beings, just as everyone gets into situations to help another person. Yet people endeavour to achieve complete independence from their neighbours and also to rid themselves from giving help.... They try to lawfully regulate what should be a voluntary service of help, and everyone tries to derive the greatest possible benefit for himself again from this regulation.... What would be extremely highly valued for every individual person's soul as unselfish neighbourly love is changed into an involuntary duty, and there is no benefit for the soul as long as all voluntary activity of love is excluded.

According to human estimation all earthly hardship could be averted from people in this way, and this is no doubt also the intention of those who feel responsible for people's serious difficulties since they cannot be concealed and burden the latter.... And as long as unkindness prevails amongst humanity even these endeavours are a blessing in as much as people will not perish in misery.... Nevertheless, it cannot solve people's spiritually low level, for this requires activity of unselfish neighbourly love.... People have to be touched by other people's hardship to kindle the love in them.... There has to be the kind of adversity amongst people that will stimulate a kind-hearted person into actions of love.... Help can be rendered in every respect to a fellow human being through words of comfort, through caring sympathy, through active assistance.... Yet human life, above all, relates to the overcoming of matter.... the transformation of selfish love into selfless neighbourly love.

The human being should let go of what is desirable to himself in order to give it to a fellow human being who is in need of it.... This is why wealth is unevenly distributed, precisely in order to motivate this will to give, since a person can learn to overcome matter at the same time and thereby make the greatest gift to himself by detaching himself from material possessions in order to alleviate a fellow human being's hardship.... Only what is voluntarily relinquished will reap a rich reward for a person, for only free will demonstrates love, whereas all other contributions a person has to make are entirely devoid of love, indeed, they are more likely to harden a person's heart as he suppresses in himself the will to give in the belief of having done enough for other people's well-being. Yet no matter how much people try to ease economic poverty in this way.... the human being will still be affected by hardship in other ways, on the one hand for his own benefit, but on the other hand in order to move a fellow human being's heart into providing help.... in order to touch it, so that the spark of love ignites, so that love will not grow completely cold amongst people....

And precisely those people with very hardened hearts are frequently affected by non-material problems, so that they have to take a different path if they are to be helped: their pleasure of earthly possessions will be taken from them.... what they did not want to give to alleviate other people's hardship they will then no longer be able to enjoy themselves.... Material belongings will now lose their value, and blessed is the person who deals with this in the right way.... who now voluntarily relinquishes it in order to give it to needy fellow human beings.... Blessed is the person who ultimately acquires his fellow human beings' love as a result of good deeds, which alone will follow him into eternity.... Then his hardship will not have been unsuccessful for his soul....

Amen

ZAŠTO JE BOGATSTVO NERAVNOPRAVNO RASPODIJELJENO?

Koliko često se vi ljudi oslanjate (ili 'računate') na činjenicu da ćete primiti pomoć, i koliko često je za vas moguće tu pomoć ponuditi zauzvrat, jer nitko se ne može osloniti/uzdati samo na/u sebe, svatko treba pomoć svojih bližnjih, baš kao što svatko dođe u situaciju u kojoj može pomoći drugom čovjeku. I pored toga ljudi nastoje postići potpunu neovisnost o svojim bližnjima i također sebe osloboditi davanja pomoći.... Oni pokušavaju zakonski regulirati ono što bi trebala biti dobrovoljna usluga pomoći, i svatko opet nastoji za sebe izvući najveću moguću korist iz te regulacije.... Ono što bi bilo izuzetno jako vrijedno za dušu svakog pojedinačnog čovjeka, poput nesebične ljubavi prema bližnjem, je promijenjeno u ne-dobrovoljnu obavezu/službu (ili 'ne-dobrovoljno davanje'), a za dušu nema dobrobiti (ili 'a duša ne izvlači korist') sve dok je sva dobrovoljna aktivnost ljubavi isključena.

U skladu sa ljudskom procjenom situacije sva zemaljska nevolja bi na ovaj način mogla biti otklonjena/odvraćena od ljudi, i to je bez sumnje također namjera onih koji se osjećaju odgovornima za ljudske ozbiljne poteškoće pošto se one ne mogu sakriti i opterećuju ove potonje.... I sve dok ne-ljubaznost prevladava među čovječanstvom čak su ova(kva) nastojanja blagoslov utoliko što ljudi neće biti uništeni u bijedi.... I pored toga, to ne može riješiti (= otkloniti) nisku duhovnu razinu ljudi, jer za to je potrebna aktivnost nesebične ljubavi prema bližnjem.... Ljudi moraju biti ganuti nevoljom/teškoćama drugih ljudi da bi se ljubav u njima zapalila.... Među ljudima mora biti takva vrsta nevolje koja će osobu dobra srca stimulirati na akcije ljubavi.... Pomoć se ljudskom biću može pružiti u svakom smislu kroz riječi utjehe, kroz brižnu naklonost, kroz aktivnu podršku.... Međutim ljudski život je (= svrha ljudskog zemaljskog života), iznad/prije svega, povezan sa prevladavanjem materije.... transformiranjem sebične ljubavi u nesebičnu ljubav prema bližnjem.

Čovjek bi trebao odustati od onog što mu je poželjno sa ciljem da to dâ svom bližnjem koji je u potrebi za time.... To je razlog zašto je bogatstvo neravnopravno raspodijeljeno, točno sa ciljem da bi se motivirala ova volja za davanjem, pošto čovjek istovremeno može naučiti prevladati materiju i prema tome sebi darovati najveći dar odvajajući se od materijalnog vlasništva sa ciljem da bi ublažio/olakšao nevolju/teškoću svojih bližnjih.... Jedino što je dobrovoljno prepušteno/ostavljeno (= čega se čovjek dobrovoljno odriče) će osobi donijeti bogatu nagradu, jer jedino slobodna volja demonstrira ljubav, dok su svi drugi doprinosi koje čovjek mora dati u potpunosti lišeni ljubavi, zaista, oni će prije otvrdnuti čovjekovo srce pošto on u sebi potiskuje volju za davanjem u vjeri kako je dovoljno učinio za dobrobit drugih ljudi. Ipak, bez obzira koliko ljudi nastojali olakšati ekonomsko siromaštvo/bijedu na ovaj način.... čovjek će i dalje biti pogođen nevoljom na druge načine, u jednu ruku za svoju vlastitu dobrobit, ali u drugu ruku da bi se srce bližnjih pokrenulo ka pružanju pomoći (= da bi njegova nevolja kod bližnjih izazvala potrebu za pružanjem pomoći).... sa ciljem da ga gane, tako da se zapali iskra ljubavi, tako da se ljubav u potpunosti ne ohladi među ljudima....

I baš ti ljudi sa jako otvrdnutim srcima su cesto pogodeni nematerijalnim problemima, tako da moraju krenuti drugim putem ako žele primiti pomoc: njihov užitak zemaljskog vlasništva ce im biti oduzet.... ono što nisu htjeli dati da bi olakšali/ublažili nevolju drugih ljudi oni onda više nece biti u stanju sami uživati.... Materijalno osobno vlasništvo ce sada izgubiti svoju vrijednost i blažen je onaj koji se prema ovome odnosi na ispravan nacin.... koji ga sada dobrovoljno ustupa/prepušta sa ciljem da bi ga dao bližnjima koji su u nevolji/oskudici.... Blažena je osoba koja konacno osvaja/stice ljubav svojih bližnjih ljudskih bica kao rezultat dobrih djela, koja ce ga JEDINA pratiti u vjecnost.... onda njegova nevolja/tegoba nece za njegovu dušu biti bezuspješna.

AMEN